Damir Sabol bio je gost emisije Pressing.

Vaš je put dugačak. Osnovali ste Iskon internet.

U Zagrebu je krenulo, firma je bila iz Čakovca i ja sam iz Čakoca, a roditelji su imali irmu, a bilo je jako bitno jer je to bila telekomunikacijska firma i trebalo ju je registrirati.

Je li danas lakše?

Sigurno. Onda telekomunikacije nisu bile liberalizirane. Nitko nije očekivao da bi se netko mogao ili morao baviti telekomunikacijama.

Vi ste tada ušli na tržitšte Hrvatskog telekoma. Kako su korisnici reagirali?

To su bile godine kad sam ja očekivao da će internet eksplodirati i bio sam u pravu. Mislim da sam promašio jedno 5-6 godina, možda i 10, jer tek 10 godina nakon što sam očekivao da internet eksplodira, to se i dogodilo. Ja sam se s internetom susreo na fakultetu i to mi je sve bilo jasno.

Tad ste naučili neke stvari na fakultetu. Kakva je usporedba ondašnjeg obrazovanja i današnjeg? Što nedostaje?

Slične stvari nedostaju. Imamo kvalitetne inženjere, to sigurno imamo. Imali smo i onda. Ja možda nisam na nivou mojih zaposlenika, koji su vrhunski inženjeri, ali sam dobar u nečemu drugome. Sigurno je da FER producira zapravo vrhunske kadrove, međutim ima ih malo. Ja nisam bio zadovoljan koja sam poslovna znanja dobio, htio sam malo drugačije. Nisam siguran da i danas dobivaju poslovna znanja. Danas kad dođeš s fakulteta tek počinje edukacija. Poslovno okruženje i stjecanje iskustva je danas kritična stvar i tek nakon fakulteta počinje ta ozbiljna edukacija. Mi stvarno koristimo ta znanja koja se dobiju na FER-u. I naši su zaposlenici začuđeni kako mogu iskoristiti znanja s fakulteta za koja nisu mislili da će im trebati.

Ušli ste u specifičnu branšu. Kad ste krenuli, bilo je i anegdota… Što su bile prve stvari koje su bile problematične?

Novca nije bilo ni za lijek, mi smo vrlo skromno radili i nisam imao auto. Ja sam umjesto auta kupio modem server na leasing. To je uređaj koji omogućava da se korisnici spajaju na internet. Meni je to bilo najvažnije da si kupim, puno važnije nego auto. Onda su korisnici zvali, a ja bih iz busa s routerom u ruksaku išao i spajao internet. Mora se skromno početi.

Kako ste došli do investitora?

Kad smo tad spajali korisnike, tražili su da ih spojimo na internet kako ih nitko nije mogao spojiti, pa smo se vozili u staroj Ladi, pa se vaćali, rekonfigurirali modeme i nakon 10 dana smo našli rješenje kako smo ih spojili. Gavin Sassman bio je naš prvi investitor.

Koliko je uložio?

Prvo je bilo 300 tisuća dolara, ali ne ulaganje nego convertible loan, kredit koji sam ja vraćao.

Nakon toga se završilo da ste cijelu tvrtku prodali za 100 milijuna kuna HT-u. Kako ste izašli?

Ja sam u to vrijeme bio 10-postotni vlasnik. To je zapravo bio dobar ishod. Mislim da smo prerano prodali tvrtku, ali mislim da je to vjerojatno bio i dobar potez. Zakompliciralo se tržište telekomunikacija. Došla je kriza, nisam siguran kako bi dalje. Imali smo prospekt spreman za IPO, ali investitori su dobili dobre ponude i prodali smo tvrtku. S 10 posto vlasništva nisam mogao odlučivati. Bilo je to u redu. Danas je Iskon i dalje uspješna tvrtka, HT je napravio izvrstan posao. Tada je bilo sumnji je li to dobar posao za njih, ali mislim da je to bio izvrstan posao, fer, dobro smo prošli i jedni i drugi. Iskon danas je jedna respektabilna tvrtka koja raste i ima vrlo dobre rezultate.

Je li bilo teško nakon toliko posla otići?

Iskreno, i nije bilo teško. Stvar je bila da je to bilo 10 teških godina, napornog rada, velikih problema, nekoliko smo puta bili na rubu. Nisam bio na godišnjem odmoru, izgorio sam jedno vrijeme, izuzetno je bio naporan period. Mislim da sam ipak dobro odradio posao. Osjećao sam se kao da sam završio netšto i idemo dalje.

Jeste li imali problema s HT-om? Bili ste drugačijeg razmišljanja od drugih.

Mi smo napravili prvu međunarodnu vezu koja nije bila pod kontrolom HT-a. Nama je to bilo normalno, dok nekima drugima nije bilo. Bio je to hrabar potez, ali našli smo pravno uporište za to. Nisam siguran koliko je HT nas gledao kao opasnost. Generalno je zakonski okvir bio takav da se nije očekivalo da mi radimo takve poteze. Danas je liberalizirano tržište, otvoreno i normalno je takve stvari raditi. Onda je bilo drugačije. To da se mi povežemo sa stranom zemljom i da netko to ne kontrolira, to je bilo neobično. Cjelokupno političko okruženje je bilo sklonije kontroli nego danas.

Mislite da je danas manje kontrole?

Danas ne bih ni u što bio siguran. Što se tiče sigurnosti računala, nitko nije siguran. Međutim, danas je sigurno lakše i otvoreniji smo za takve stvari i nema toliko prepreka na tržištu.

Izašli ste jedno vrijeme iz iskona da se posvetite mobilnim igrama?

Narasli smo na 150 ljudi i ja to nisam mogao kontrolirati. Ja sam izgorio u tome. Investitori su predložili da prijeđem u nadzorni odbor i složio sam se. Tamo sam napravio neke jako dobre stvari, jer je Iskon gubio na dial-up uslugama pa smo uspjeli s ministarstvom dogovoriti nove uvjete, pa sam se s gospođom Holjevac, koja je bila predsjednica uprave u VIPnetu, uspio izboriti za neke bolje uvjete i mislim da je to bio trenutak kad je u Iskonu dosta toga okrenulo. U tom smo trenutku postali pozitivni. Bio sam u nadzornom odboru, bilo mi je dosadno nakon 6 mjeseci pa sam počeo razmišljati što bih dalje mogao napraviti. Napravio sam s kolegama tvrtku za mobilne igrice. To je bio neki početak.

Je li bilo prerano?

Da. Ali mi nismo imali okruženje koje iz Hrvatske omogućuje da se tu nešto napravi. Moralo se iz većih gradova gdje se mogla dobiti distribuciju, a danas se to ne treba.

Vi ste otišli iz Iskona, otvorili tvrtku Racuni.hr i što ste dalje raditl?

Sustav za elektroničke račune, gdje su građani dobivali račune direktno u internetsko bankarstvo. Opet je bilo prerano i uvijek me to zadesi. Malo smo opet, ne bih rekao baš precijenili potrebe tržišta, ali možda nismo potpuno razumjeli poslovno okruženje.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.