Nejednakost u Hrvatskoj nije posebno istraživana. Procjene i izračuni o nejednakosti uglavnom su bili usputni dio istraživanja o efikasnosti socijalne politike ili poreznog sustava, usporedbe plaća u javnom i privatnom sektoru te istraživanja siromaštva.
Razlozi zašto je tome tako kreću se od samog nedostatka podataka, do ideoloških razloga. No, nezainteresiranost za tu temu, bez obzira na sva ograničenja, s današnjeg aspekta kada je nejednakost jedna od glavnih globalnih tema, ne može se više opravdati.
S obzirom na navedeno Sindikat znanosti je odlučio potaknuti raspravu o nejednakostima i napraviti prvi korak, financirati istraživanje o nejednakostima u plaćama. Plaće su samo dio prihoda stanovništva, ali o isplati bruto i neto plaća za posljednjih petnaest godina postoje određeni dostupni podaci koji omogućavaju provođenje određenih analiza. Stoga se upravo istraživanje u nejednakostima plaća postavilo kao logičan prvi korak.
VEZANE VIJESTI
Kao izvor podataka korišten je izvještaj DZS-a RAD-1G od 2000. do 2015. godine, a koji omogućava promatranje zaposlenih prema ukupno 20 dohodovnih razreda. Uz tu seriju korištena je i struktura zaposlenih prema isplaćenim bruto plaćama i to u mnogo većem broju dohodovnih razreda. Ti su podaci za ovo istraživanje ustupljeni od strane Regosa te od 2003. do 2007. obuhvaćaju ukupno 83 razreda, a od 2008. do 2015. ukupno 164 dohodovna razreda.
Prve rezultate analize navedenih podataka i mjera nejednakosti u promatranom periodu u Novom danu predstavili su Željko Ivanković i Matija Kroflin.
Ivanković kaže da je po ovom pitanju bitno pratiti trendove: “Po podacima koje imamo od početka 21. stoljeća nedjednakost i neto i bruto plaća raste, a u razdoblju krize ta je nejednakost stagnirala ili padala, a nakon krize ‘donji rep’ gubi na plaćama, a plaće preko 100.000 kuna rastu.”
Kroflin kaže da je bitno što su ovim istraživanjem prikupljeni podaci koji do sada nisu bili dostupni. Istraživanje nije zahvatilo problem siromaštva u društvu, ali će prikupljeni podaci omogućiti praćenje kretanja dijela ljudi koji se nalaze u siromaštvu i riziku od siromaštva.
Prema ranije objavljenim podacima, podsjeća Ivanković, stopa siromaštva prema kriterijima Svjetske banke je dosta visoka: oko 20 posto hrvatskih građana živi u siromaštvu, a još je 20 posto njih u situaciji da lako može pasti u siromaštvo.
Ovo istraživanje je zanimljivo i po tome što su po prvi put pod povećalo stavljene i jako visoke plaće, one iznad 500.000 kuna bruto, ali i one od samo 500 kuna.
Hrvatska nije izuzetak – ali jest Slovenija
Istraživanjem, pojašnjava Ivanković, nisu obuhvaćene razlike između privatnog i javnog sektora, a čime se bavio Ekonomski institut čije je istraživanje objavljeno 2015. godine.
Ivanković ističe da je raspon plaća posljedica i političkih odnosa u Hrvatskoj, ali i politika unutar neke tvrtke da se nakon zarade odluči koliko će dobiti menadžemet, a koliko radnici.
“U toj hijerarhiji sad je bitno koliko na ekonomsku raspodjelu ima politički utjecaj”, kaže Ivanković.
Kad je u pitanju jaz među plaćama Hrvatska nije izuzetak, jer, dodaje, to se događa u većem dijelu zapadnih zemalja. Povećanje najdenakosti među plaćama, zanimljivo je, ne bilježi jedino u Slovenija.
“Nejednakost je nacionalno pitanje, u Švedskoj i Americi nejednakost raste, ali po različitim kriterijima, a to izazva u društvu određene tenzije”, kaže Ivanković.
Objašnjava da sama činjenica o rastu govori o društvenim odnosima, ali da usporeda između zemalja nije toliko važna.
Ivanković podsjeća da je Europska komisija ustanovila da je porezna reforma povećala nejednakosti.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
