Mate Rimac je, gostujući na konferenciji ICT Gold Awards BIG3 u organizaciji časopisa VIDI, pričao o poslovnim uspjesima i padovima tijekom nastajanja njegove tvrtke Rimac Automobili.

Nakon kratkog uvoda o trenutnom stanju u Rimac Automobilima i podjelom informacije da su im se iz automobilskog giganta Porschea, nakon njihove ovogodišnje investicije u Rimčevu tvrtku, povjerili da je vijest o toj investiciji imala najviše dijeljenja u njihovoj povijesti. I dalje, uz sve to, mi smo jedan mali faktor i jedna mala firma u toj industriji. Kad se pogledaju američki ili kineski startupovi, oni raspolažu s milijardama i milijardama dolara za pokušati napraviti isto ono što mi radimo ili nešto slično tome, poručio je Rimac. Mi smo dosad privukli 60 milijuna eura investicija, od kojih je 50 milijuna došlo u posljednjih godinu dana, dok ostali startupovi rade s milijardama, dodao je Rimac.

Rimac je pojasnio kako je njegova tvrtka 2014. godine dobila prvu veliku investiciju, a već iduće godine shvatili su, kaže, kako im neće biti dovoljno novca, odnosno da trebaju novu rundu investicija. Rimčeva tvrtka je u trenutku potrage za novim investicijama bila na glasu i interes za investiranje stranih ulagača je postojao, istaknuo je Rimac. Čitav proces pokrenut je 2016. godine. U svibnju 2016. godine, kineski Camel je dostavio svoju ponudu tešku 30 milijuna eura. Imali smo ponudu na stolu i u tom trenutku se pojavio jedan gospodin, kojeg ću nazvati ‘John’. Nećemo mu odavati pravo ime, krenuo je u priču Rimac.

Bio je u firmi i bio je jako impresioniran onim što radimo i pokazao velik interes za investiranjem u firmu te nudio puno bolje uvjete od onih koje smo dobili iz Camela. Nama se čovjek jako svidio, priča je imala smisla, imao je nekakav background koji se mogao provjeriti i mi smo krenuli razgovarati s njim. I što je on rekao – ja mogu biti ekstremno brz, novci su moji i mogu biti uplaćeni za dva tjedna, nastavio je Rimac.

Njemu i menadžmentu firme to je super zvučalo, no nastavili su još razgovarati. Razmjenjivali smo emailove i rekao sam mu (Johnu) da smo već u dosta odmakloj fazi razgovora s drugim investitorima te možemo li do kraja tjedna imati njegov feedback ili idemo dalje s originalnom ponudom. Vrlo brzo nakon toga smo se s njim dogovorili i po uvjetima koji su puno bolji od onih koje su nudili Kinezi, priča Rimac i dodaje da su zadnji termin za finaliziranje investicije i prebacivanje novca dogovorili za sredinu srpnja 2016. godine.

To je tad bilo oko mjesec do mjesec i pol dana razmaka od prvih razgovora, a Rimac je zaključio da je to i više nego povoljno te da njegova tvrtka ima čak dovoljno financijske zalihe da preživi i do kraja godine ako treba. U tom trenutku, naš John postaje glavni investitor. Tad smo javili Camelu da smo dobili bolju ponudu te da, ako žele, mogu biti followup investitor, rekao je Rimac.

Kako je krenuo proces, tako je John krenuo sa svojim zahtjevima. Hoće izmijeniti ovo u ugovoru, hoće izmijeniti ono, pa ode na godišnji, pa ga ne možeš dobiti, pa je na jahti i kaže Mate, javim ti se za dva tjedna kad se vratim s jahte, priča Rimac.

Bez obzira na sve to, u Rimac Automobilima su vjerovali da se isplati čekati takvog investitora, jer je ponudio puno bolje uvjete, no problemi su samo rasli. Bilo je tu puno razloga zbog kojih su Rimac Automobili bili oduševljeni Johnom, rekao je Rimac, dodavši između ostalog, kako se sjedište tvrtke ne bi trebalo izmještati iz Hrvatske. Stvari su se otezale. Pregovori za pregovorima, izmjene za izmjenama, nastavlja Rimac i dodaje kako je za njegovu tvrtku dodatan problem bio i taj, što je na svaki Johnov zahtjev ostale shareholdere u tvrtki trebalo nagovoriti da pristanu na promjene, prenosi Zimo.

Jedna od stvari koje je tražio jest ta da postojeći shareholderi ne mogu prodati svoj dio firme prije IPO-a plus ‘grace period’ od šest mjeseci, a postojećim shareholderima je to bila gorka pilula i nisu htjeli pristati na takve stvari, pojasnio je Rimac. To je ujedno i razlog zašto je gotovo nemoguće paralelno raditi s više investitora, priznaje Rimac, jer usklađivanje njihovih prohtjeva s ostalima predstavlja pravu noćnu moru.

Kako nam je u studenom 2016. godine ponestajalo novca, tražili smo od Johna da nam da pozajmicu, nastavio je Rimac i dodao kako je već tad čitav proces predugo trajao. To je bilo teško pitati u tom trenutku. To pitaš kad ti je voda do grla. Naravno, ne želiš da investitor zna da ti je voda do grla, jer onda si u vrlo lošem položaju, priznao je Rimac. Pojasnio je Johnu, kaže, kako tvrtka propušta prilike i projekte, propušta rast te mu je kao jedan od primjera naveo i projekt s Aston Martinom. Taj projekt su, dodaje Rimac, tad skoro i izgubili jer nisu imali kapitala za daljnje širenje.

John je pristao na bridge financiranje. Nema problema i sve smo dogovorili. Do kraja godine smo potpisali ugovor za bridge financiranje. trebao je platiti, bili smo u petak u Zagrebu i rekao mi je, u utorak su ti novci na računu, priča Rimac. Novac nije bio u utorak na računu, a niti do kraja tog idućeg tjedna. Nakon tri – četiri puta što su iz Rimčeve tvrtke zivkali banku oko novca koji su očekivali na računu, iz banke su im poručili da ne trebaju više zvati te da će im banka javiti onog trenutka kad novac stigne na račun. A nama gori pod petama. Trebamo platiti dobavljače, trebamo isplatiti plaće, kaže Rimac.

Zatražili su od Johna i SWIFT kod, da sami mogu provjeriti gdje je zapelo u transferu novca. Dobili su ga, nastavlja Rimac i imali što za vidjeti – većina stvari je krivo upisana. Ajde, dogodi se svakome, zeznuli su stvar. Poslali smo im točno što da napišu i, kao, poslat će oni ponovno, priča Rimac. Rezultata i dalje nije bilo, odnosno novac nije stizao na račun tvrtke. Opet smo otišli u banku da vidimo u čemu je problem, no tamo su nam rekli da je (Johnov) SWIFT kod lažan. Nema novaca. Pazite što radite, kaže Rimac, koji je već i prije toga bio u panici te sumnjao da nešto nije u redu.

Što sad? Sve smo uložili u njega (Johna), izmučili se s postojećim investitorima da prihvate njegove izmjene, imali bezbroj poziva i emailova s odvjetnicima da prihvate to što on traži. Bili smo užasno urgentni, da kad on nešto traži pošaljemo novi izmijenjeni ugovor, a svaki novi povlači još pet-šest koji se šalju drugima, dodaje Rimac. U tom trenutku je teško odustati. Već si investirao, kao kockar i kako ćeš se sad povući? Ako kreneš s nekim drugim, znaš da ti treba pet do šest mjeseci da dođeš do istog stupnja pregovora, priča Rimac.

Osam radnih dana nakon novog, sad već utvrđeno lažnog i nepostojećeg transfera novca, tvrtka je bila na rubu. Ušli smo u novu godinu i u tom trenutku smo bili gotovi, više ništa nismo imali, a dugovi su se nagomilali. Zvali su nas svi. Bili smo u totalnoj banani. Račun nam je bio na nuli, priznaje Rimac.

Tad je jednu cijelu nedjelju, kaže, proveo pišući email svim zaposlenicima tvrtke. Pisao i brisao, pisao i brisao, jer smo došli do toga da zaposlenicima ne možemo isplatiti plaće, dodao je Rimac. Nisam znao kako to reći ljudima. Na kraju sam poslao email i dva dana kasnije smo uspjeli isplatiti plaće, rekao je Rimac, dodavši kako ih je jedan kupac tad spasio. Nakon toga, Rimac je rezimirao svu korespondenciju s Johnom i odlučio raskinuti s njim, na fin način. Nakon što mu je u emailu poslao točan slijed korespondencije i što je tko kome rekao i s kojim rokovima, Rimac je poručio da je tu kraj suradnje.

S obzirom na sve navedeno, ne vidim kako možemo nastaviti proces s vama. Moramo smjesta početi raditi s novim investitorima i pronaći druga rješenja, rekao je Rimac. To je bilo užasno teško za napraviti i ja sam bio zadnji koji je na to pristao i prihvatio da je on prevarant, da nas je nasamario, preveslao. Ne samo mene, nego čitavu tvrtku, kaže Rimac.

U veljači 2017. godine, plaća je opet kasnila par dana, a to je za Rimac Automobile značilo paniku, jer je plaća uvijek sjedala prvog u mjesecu, rekao je Rimac. Bio je to period kad je Rimac pokušavao do novca doći na bilo koji način i pitati bilo koga pa tako je tražio pomoć i od domaćeg investitora Nenada Bakića. Nadam se da se neće ljutiti što ga spominjem. Znao sam da mi nije mogao pomoći i da je to nerealno, rekao je Rimac.

Tvrtku su spasili kupci, jedan s pozajmicom od 250.000 dolara te čovjek kojeg je Rimac do tog trenutka znao tek dva tjedna. Nevjerojatno kakav lik. Bez ugovora, bez ičeg mi je posudio 300.000 eura. To nas je spasilo da jedva, jedva preživimo, priznao je Rimac. Nakon svega toga, Rimac kaže kako je vjerovao da će mu se u tvrtki dogoditi egzodus radnika, no otišao je tek jedan. To me dosta iznenadilo, možda zato što smo toliko otvoreno komunicirali, rekao je Rimac.

Njegova tvrtka obnovila je razgovore s Camelom, kao posljednjoj opciji. Tijekom dugog procesa, dodatno zakompliciranog činjenicom da ih je Rimac odbio godinu ranije, tvrtka je i dalje bila u financijskom škripcu i sa željom da se pregovori što prije dovrše i investicija što prije dođe. Tad se dogodilo i nešto što apsolutno nitko nije očekivao u Rimac Automobilima – nesreća u Švicarskoj, u kojoj je član ekipe “The Grand Tour” Richard Hammond, vlastitom krivicom i vozeći 212 kilometara na sat Rimčev Concept_one ulazeći u oštar zavoj, izletio s ceste, preletio 110 metara, promašio kuću i sletio niz brdo. Automobil je u potpunosti bio uništen (riječ je bila o već prodanom modelu koji je posuđen na testiranje britanskoj ekipi)

Obzirom na teško financijsko stanje u tvrtki, Rimac si nije mogao dozvoliti komentiranje tog događaja, već je morao čekati 19 dana i zajedničku video izjavu s Hammondom, koji je iz stravične nesreće izašao tek sa slomljenom nogom. Srećom, automobil je bio osiguran na milijun funti. No, Rimac je morao ostati suzdržan, jer je ovisio o tome da oni plate osiguranje. Neki kažu da je to nešto najbolje što nam se dogodilo, no ja bih radije da nije jer mi je uzelo 15 godina života, priznao je Rimac, prenosi Zimo.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.