U koćarstvu je preveliko oko na mreži pa riba samo prođe kroz njega, visina mreže, napor i ulov su višestruko smanjeni, a kod malih ribara problem je ukidanje nekoliko ribarskih alata. Europska unija ne prepoznaje njihovu važnost, a domaći ribari alate nisu zaštitili.
”Ja imam dva broda, a moj otac se počeo ribarstvom baviti 1987. Tada su brodovi bili manj i bilo je lijepo živjeti od toga. Sada su brodovi od 30 metara – velika je potrošnja goriva, neisplativi su”, kaže Antonio Šunjić predsjednik Ceha ribara Splitsko – dalmatinske županije.
Ribari kažu kako njih nitko ništa ne pita.
”Jednostavno se donose zakoni kako kome padne na pamet ili pojedini lobiji guraju svoje prioritete u odnosu na druge”, kaže ribar Ivo Tomaš koji se ribarstvom bavi 28 godina, a specijalizirao se za izlov škampi.
Jedan dnevni trošak velikog broda preko 25 metara je 7 tisuća kuna. Ulov taj trošak teško može pokriti. Ribari zasad plivaju na nekoj nuli, no mnogo ih je išlo i u minuse.
Cijelu priču pogledajte u prilogu.