Tamna strana turizma – visoke cijene, neljubaznost, smeće…

Biznis 19. kol 201507:07 > 07:15
Podijeli:
Izvor: N1

Dok se još čudila, zbrajala i preračunavala s bebom od godinu i pol u krilu u vlakiću za obilazak kampa u jednom istarskom gradiću, kako je moguće da vožnja polovicom rute stoji 20, a cijeli krug 50 kuna, turistička "zmija" zaustavila se na prvoj stanici.

”I stajala je punih 20 minuta! Nije mi bilo jasno, pa tek smo krenuli?! Vozač je morao ići popiti vode, na toalet i, zamislite, doliti ulje u servo! Tako su mi barem rekli. A sve dok u vlakiću sjede turisti, uglavnom s malom djecom kao i ja sama”, čudi se turistkinja odsutnosti sluha i za posao i za goste.

To je samo jedan u dugom nizu “bisera” kojima su jadranski domaćini ovog ljeta počastili turiste. Istine radi, istraživanja redovito pokazuju da su naši ljudi, uz prirodu i sigurnost, najveći aduti domaćeg turizma. Svaka čast toj većini! No, tko se nije susreo s nemuštim domaćinima kao gospođa s početka našeg teksta, s bahatim konobarom, pohlepnim iznajmljivačem, neljubaznom prodavačicom ili, općenito, s turističkim radnicima koji jako vole turističke eure, ali turiste malo manje? Svakako, nisu svi na razini zadatka. A tek cijene? Uglavnom su astronomske, a često i bezobrazne. Poput kilograma grožđa u Rovinju za 80 kuna! Ili umaka za tjesteninu koji se u trgovinama u unutrašnjosti kupuje za 20 kuna, a na moru za 30.

Ne profitira – nitko

Visoke cijene prolaze pod zakon ponude i potražnje, ali bračni par Zagrepčana na hvarskom je trgu s obzirom na cijenu pize – miješana 75 kuna – umjesto planirane dvije naručio jednu, popola. Nisu komentirali, ali ne može se reći da je pizzerija od te famozne “potražnje” imala koristi. Zbog cijene nije proturječila – bolio ju je zub i samo je željela što prije k zubaru – ni turistica koja je u Bolu za nepuni kilometar od hotela do mjesta taksistu morala izbrojiti 120 kuna. Ubuduće će, kaže, taksi na moru zvati samo ako je ugrize zmija. U velikom je luku zaobilazila i kafić u kojem se pije kava po 18 kuna, a nije joj palo na pamet ni opružiti se na ležaljki sa suncobranom, jer to je gušt za 120 kuna.

Pedeset eura, koliko u prosjeku naši ljudi troše dnevno na moru, nije bilo lako rastegnuti ni obitelji na odmoru u Medulinu.

”Na plaži smo uzeli dvaput po litru i pol flaširane vode, muž, ja i dijete pojeli smo i po sladoled. Ni jeli ni pili, a potrošili smo gtovo sto kuna! Bocu vode, koja je u zagrebačkim dućanima šest, platili smo 20, a sladoled 18 kuna, po šest više nego kod kuće”, ljuti se Zagrepčanka koja se na paprene cijene opekla prvi dan odmora, piše Večernji list.