U Službenom listu Europske unije objavljeno je da je u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla ušao i Lički krumpir.

Time je Republika Hrvatska dobila, pored Krčkog pršuta, Ekstra djevičanskog maslinovog ulja Cres,Neretvanske mandarine, Ogulinskog kiselog zelja/ Ogulinskog kiselog kupusa i Baranjskog kulena još jednu oznaku čiji je naziv registriran i zaštićen na zajedničkom EU tržištu.

Zaštita proizvoda „Lički krumpir“ temelji se na njegovoj kvaliteti koja proizlazi iz specifičnosti uzgojnog područja i na njegovom ugledu vezanom uz dugu tradiciju uzgoja. Proizvodnja „Ličkog krumpira“ obuhvaća zemljopisno područje Like. Lika je kontinentalna regija u jugozapadnoj Hrvatskoj, a nalazi se u dvije administrativne regije i to najvećim dijelom u Ličko-senjskoj županiji i manjim dijelom u Zadarskoj županiji.

Za proizvodnju „Ličkog krumpira“ koristi se sjemenski krumpir sorata Desire, Bintje ili Viktorija ili drugih sorata sličnih karakteristika čiji sadržaj suhe tvari iznosi minimalno 19%. Ima glatku do hrapavu ljusku, pokožica je žute do smeđe ili crvenkaste boje, a boja mesa gomolja je svijetlo bijele do žute boje. Veličina gomolja je minimalno 35 mm te je duguljasto ovalnog oblika.

Okus Ličkog krumpira je specifičan – brašnast odnosno prhak upravo radi većeg postotka suhe tvari, koji je zbog specifične klime područja Like još izraženiji, te čini Lički krumpir posebnijim u odnosu na krumpire proizvedene u drugim područjima. Povoljne prirodne uvjete za uzgoj „Ličkog krumpira“ iskoristili su stanovnici područja Like koji na tom području ima dugu tradiciju uzgoja, a postao je i glavna prehrambena namirnica koja je zamjenjivala kruh.