Žive među nama i izgledaju poput nas, ljudska bića od krvi i mesa: govore istim jezikom i ponašaju se po istim društvenim obrascima, hodaju kao vi, dišu kao vi, piju isto što i vi i jedu istu hranu. Ima ih više od tri i pol milijarde, već sad su većina u ljudskoj populaciji, i uskoro će zavladati svijetom.

Da, gospodo, žene.

“Ova Rodna konferencija ide za tim da uništi ono što je najbitnije: obitelj, djecu, roditelje! Dovest će nam žene, koje će biti nad Saborom i nad svime, i one će zapovijedati što će se raditi i što će se činiti. I iznad sudstva će biti, iznad pravila države, iznad svega! Postat ćemo robovi!“, u televizijske je kamere prošlog četvrtka u Splitu, na velikom prosvjedu protiv Rodne konferencije, Istanbulske konvencije, Istanbulske ideologije, ili kako se već to zove, vidno uznemiren upozoravao jedan splitski franjevac, efektno sublimirajući cijelu antikonvencijsku histeriju: „Dovest će nam žene, koje će biti nad Saborom i nad svime, i one će zapovijedati što će se raditi i što će se činiti!“

Hoće li? Neće. Ne ako se pita hrvatske mužjake, ili barem najumnijeg od sviju hrvatskih mužjaka. „Neće o nama odlučivati ‘babe’ i ‘sluškinje’!“, kriknuo je onda notorni Zlatko Hasanbegović na saborskoj raspravi o ratifikaciji zloglasne Istanbulske konvencije, pa bolno i do kraja razotkrio iskonski, panični strah hrvatskog mužjaka od žene, babe i sluškinje, upisujući užas onoga prestravljenog fratra sa splitske Rive u zapisnik časnog državnog parlamenta.

Dok ste vi, eto, čitali, iščitavali, vrtjeli i prevrtali Istanbulsku konvenciju, tražeći u njoj skrivene paragrafe po kojima će već sutra tetani u vrtićima na guzama vaše djece mijesiti pizze, pa dječacima lakirati nokte, a djevojčice slati u muške zahode, promaklo vam je ono „najbitnije“, izmakao vam je krajnji cilj Konvencije koja „ide za tim“ da svijetom i Hrvatskom zavlada sekta čovjekolikih bića prema kojima su masoni, Židovi, komunisti, Rotschildi, Sorosi, iluminati i ljudi-gušteri tek zbor bečkih dječaka.

Da, gospodo, žene.

„Dovest će nam žene koje će „zapovijedati što će se raditi i što će se činiti“. O nama će „odlučivati babe i sluškinje“. Teško, naime, da za hrvatskog katoličkog mužjaka postoji veći i gori užas od tjeskobne, mračne distopije u kojoj žensko vlada svijetom i Hrvatskom, pa na koncu – sakloni Bože – i Vatikanom. Niste, naravno, o tome razmišljali, ali sva je sreća da ima tko jest.

„Dakle, ako se prihvati i ozakoni Istanbulska konvencija, svaka će osoba preko noći moći postati muško ili žensko“, objašnjava tako drugi jedan hrabri brat, fra Mario Knezović, u uznemirujućem tekstu objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji, glasilu splitsko-makarske nadbiskupije: „Pravi muškarci, ako se izjasne kao žene, moći će ulaziti u ženske zahode, moći će se natjecati u ženskim športovima i u konačnici moći će se rediti za – svećenika. E sada, možda vi mislite da ih neće nitko htjeti primiti u bogosloviju, nitko ih neće htjeti zarediti itd. To i jest pogubna zamka. Jer ako se takva osoba ne primi u bogosloviju ili se odbije njezino ređenje, tada za službenika Crkve u ime zakona o diskriminaciji slijedi sudski progon i zatvorska kazna. Ovo je vrlo ozbiljna stvar. Ako se krene tim putem, više neće odluku o mogućnosti da žene budu svećenice donositi papa, nego Istanbulska konvencija. Ne, ovo ne pišem da zastrašim. Ovo je istina, i ako se izglasa Konvencija, dugoročno će biti i te posljedice. U tim okolnostima opet će biti moguća žena ‘papisa’ na čelu Svete Stolice. Možda je i to jedan od planova kako uništiti Crkvu kao instituciju.“

Zašto bi, međutim, „pravi muškarac“, želi li se zarediti za svećenika i iznutra „uništiti Crkvu kao instituciju“, uopće mijenjao spol – zašto bi se „izjasnio kao žena“, „ulazio u ženske zahode i natjecao u ženskim športovima“, pa „u konačnici zaredio za svećenika“ – kad kao „pravi muškarac“ ne samo da se može zarediti i ovako, već danas, nego se zarediti danas i može samo i isključivo kao „pravi muškarac“?

Eh, zašto. Pitate se to zato što ne razumijete ženski um, zato što đavolski ženski mozak nitko nikad razumio nije. Žene kompliciraju, žene zajebavaju, žene su iracionalne, žena će se tako izjasniti kao muško samo da bi se onda, kao pravi muškarac, izjasnila kao žensko, pa u konačnici zaredila za svećenika i postala ženski papa. Zašto bi se pak žensko izjasnilo kao muško, pa onda kao muško izjasnilo kao žensko, kad je i ovako žensko? O tome vam i govorim. Nitko to ne zna. Ženski je um đavolje igralište, široka okrugla ploča na kojoj se ne zna ni što je dolje, a što je gore, niti što je gore, a što je bolje.

Lijepo je to na raspravi o Istanbulskoj konvenciji pred studentima Sveučilišta u Zagrebu objasnio predsjednik HRAST-a i savjetnik ministrice kulture Ladislav Ilčić: „Muški i ženski mozak drugačije razmišljaju i drugačije percipiraju stvari. Žene, za prvog dijela ciklusa kad je estrogen dominantan, boljeg su raspoloženja, u progesteronu su malo mirnije, a onih par dana prije menstruacije, kad su u PMS-u, uhvati ih malo testosterona, e onda…“.

„E, onda“ ode sve u tri žlijezde materine. Koje tri? Dva ženska jajnika i jedan ženski mozak. Dva jajnika i mozak vražja je kombinacija, jajnici s mozgom savršeni su prirodni stroj za ubijanje, nemilosrdni paleozoički predatori, nešto poput morskog psa – dobro, morske kuje – stroj za ubijanje u pojam, u pojam spola ili roda, pojam obitelji, djeteta i roditelja, pojam tradicije i Crkve, pojam svega i ičega.

Shvaćate sad o čemu je riječ? Shvaćate li što zapravo kuju razne ženske udruge, kojekakve B.a.B.e., Ž.a.B.e. i aktivistice odjevene u haljine iz „Sluškinjine priče“, što paradiraju po Hrvatskoj tražeći tobožnju zaštitu od tobožnjeg muškog nasilja? Istanbulska konvencija pakleni je plan tih, kako se zovu, žena da zavladaju i „nad Saborom i nad svime“, pa na koncu i nad Papom, „iznad sudstva, iznad pravila države, iznad svega“, to je „pogubna zamka“ i „vrlo ozbiljna stvar“, i „dugoročno će biti i te posljedice“, „opet će biti ‘papisa’ na čelu Svete Stolice“, „uništit će Crkvu kao instituciju“ i „postat ćemo robovi“ – podanici i sluge paleozoičkih čudovišta s dvije sise!

Vrijeme je, kako vidite, krajnje, odavno je prošao onaj prvi dio historijskog ciklusa kad je „estrogen bio dominantan i kad su žene bile boljeg raspoloženja“, prošao je i onaj, kako se reče, nije paleozoik, nije proterozoik – da, progesteron – kad su žene bile „malo mirnije“, prošla su lijepa vremena tradicionalnih hormona kad se znao red, kad se znalo tko je gore a tko dolje, i što je gore a što bolje: žene su sad u PMS-u, „a onda…“. Onda će „o nama odlučivati babe i sluškinje“, i „zapovijedat će što će se raditi i što će se činiti“. Onda neka nam je dragi Bog na pomoći.

Sad je stoga posljednji čas za akciju, ovih „par dana prije menstruacije, kad su u PMS-u“, jer poslije će biti kasno.

Poslije će, gospodo, biti krvi do koljena.