Svakako, nije prvi put da se ugledni ili manje ugledni, pa čak i posve neugledni Hrvati za svoju napaćenu Domovinu mole Gospi, Bogu, Isusu Kristu, svetome Anti Padovanskom, ili koga već te večeri dopadne dežurstvo na poslovima skrbi za mladu i nejaku hrvatsku državu.

„Večeras sam bila u mislima sa svima vama u Hrvatskoj, i u molitvama s vama.“

Tim se riječima ove subote predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović naciji – „svima vama u Hrvatskoj“ – obratila iz malog sela Fatime nedaleko Lisabona, gdje je boravila u službenoj posjeti Gospi Fatimskoj, o stotinu i prvoj obljetnici njenog ukazanja. „Veselim se tome“, izjavila je egzaltirana hrvatska predsjednica odlazeći na službeno i radno hodočašće, „svakako ću se pomoliti za Domovinu.“

Svakako, nije prvi put da se ugledni ili manje ugledni, pa čak i posve neugledni Hrvati za svoju napaćenu Domovinu mole Gospi, Bogu, Isusu Kristu, svetome Anti Padovanskom, ili koga već te večeri dopadne dežurstvo na poslovima skrbi za mladu i nejaku hrvatsku državu. Najčešće su za Hrvatsku molili, jasno, licencirani posrednici: nadbiskup Franjo Kuharić, recimo, za Domovinu se molio njenom akreditiranom zaštitniku svetome Josipu, a nadbiskup Josip Bozanić se prije mjesec dana „glede najnovijih događanja, nedoumica i prijepora u hrvatskome društvu u ovom trenutku“ za Domovinu molio i blaženom Alojziju Stepincu, „svjedoku Istine i čiste savjesti“. Sâm Alojzije Stepinac, dok je bio manje blažen, a više živ, za mladu, nejaku Hrvatsku i njene „duhovne i svjetovne poglavare“, pače poglavnike, molio se pak Majci Božjoj, „moćnoj zaštitnici naše hrvatske Domovine“, ali to – kako znamo – nije najbolje ispalo.

Osim ovlaštenih posrednika, za Domovinu su molili i niže rangirani službenici, biskupi, župnici i časne sestre, molili su i oni neovlašteni, od pobožnih bakica u Mariji Bistrici do samog pape Mate Miše Kovača Prvog – „Ja se bojim što te čeka/kakvu kroje ti sudbinu/neka bude moja pjesma/molitva za Domovinu“ – a među njima najčešće, jasno, sportaši i treneri, poput nekadašnjeg selektora hrvatske nogometne reprezentacije Nike Kovača i njegovog brata Takođera, ili najpoznatijeg od svih, rukometnog izbornika Željka Babića, koji je za Hrvatsku običavao moliti „svog prijatelja Isusa“ i njegovu majku, poštansku službenicu iz Međugorja. Ozbiljna je tako panika na nebeskim šalterima mjesec dana pred početak Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, od polovice lipnja svoje su godišnje odmore u panici najavili i sveti Josip i blaženi Alojzije i Ante Padovanski i Leopold Mandić, a Djevica Marija navodno je zatražila porodiljni dopust.

Svakako, rekoh, nije prvi put da se Hrvati – i ugledni i neugledni, i ovlašteni i neovlašteni – mole za svoju stare slave djedovinu, osobito svakako nije prvi put da se za nju mole Rajskoj Djevi Kraljici Hrvata, ali svakako je prvi put da se za mladu, nejaku Hrvatsku službeno moli njen „svjetovni glavar“, osoba na funkciji predsjednika Republike, pa još k tomu da zbog molitve za Domovinu poteže više od dvije hiljade kilometara daleko, na drugi kraj kontinenta.

Iako, naime, u diplomatskoj hijerarhiji stoje na različitim stepenicama – Kolinda je tek demokratski izabrana predsjednica Republike, a Marija blagoslovom Svetog Duha dotaknuta Majka Sina Božjeg i sama Nebeska Kraljica – jedna je mala, ali nezanemariva razlika među njima: prva je predstavnica formalne i fizičke izvršne vlasti, s ograničenim, ali stvarnim, faktičkim i praktičkim ovlastima, a druga lik iz bajke, u potpunosti izmišljena junakinja jedne klasične proze. Pa čak i kao takva – kao žena drvodjelje Josipa i protagonistova majka – u izvornoj bajci posve sporedan i nevažan lik. Po prilici kao, recimo, nepoznata žena drvodjelje Josipa, rečenoga majstora Geppetta iz apokrifa o Pinocchiju. Ili, štajaznam, njegova zlatna ribica.

Jednako se, eto, predsjednica Republike za Domovinu mogla pomoliti i Pinocchijevoj Plavoj vili, ili Geppettovoj ribici Cleu, što se u Collodijevu originalu i ne spominje, pa je izmislio Walt Disney: jednako je ta nevažna, sporedna obična mala riba iz drvodjeljine radionice čarobna zlatna ribica, jednako ona ispunjava želje i molitve kao što ih ispunjava nevažna, sporedna obična žena galilejskog drvodjelje Geppetta iz bajke po Mateju, čarobna Nebeska Kraljica što spašava posrnule ekonomije, sprječava egzoduse i kvalificira nacionalne reprezentacije u četvrtfinala svjetskih prvenstava u igrama loptom. I jednak posao na tome, kako se zove, prosperitetu i blagostanju – samo jeftinije – mogla je umjesto skupe predsjednice Republike obavljati bilo koja karmelićanska redovnica iz Družbe sestara Božanskog Srca Isusova.

O čemu je pak predsjednica Republike Hrvatske u službenoj posjeti Fatimi razgovarala s Njenim Veličanstvom, javnosti nije poznato – zna se, eto, samo da je Kolinda Grabar-Kitarović „bila u mislima sa svima nama u Hrvatskoj“, te da je „i u molitvama bila s nama“: „svakako“, naime, gospođa predsjednica se u Fatimi „pomolila za Domovinu“. Ključno je, međutim, upravo to pitanje: za što se pomolila predsjednica Republike, što je točno predsjednica na koljenima, sve držeći voštanu svijeću u rukama, molila od Rajske Djeve? Ili, vrlo precizno: što je točno Kolinda Grabar-Kitarović molitvom tražila od Gospe Fatimske, a što ne spada u resor i djelokrug izvršne vlasti kojoj pripada kao predsjednica Republike?

Za razliku od ostalih koji se jednako Gospi mole za prosperitet i blagostanje Domovine, za razliku od kardinala, biskupa, župnika, časnih sestara i pobožnih bakica u Mariji Bistrici, te Mate Miše, Nike i Takođera Kovača, Kolinda Grabar-Kitarović za te stvari – dakle prosperitet i blagostanje Domovine – ima mandat glasača na izborima, posao i plaću. Kad je ono prije tri i pol godine dobila taj posao, i javno, pod zakletvom obećala da će „Hrvatska biti među najbogatijim zemljama Europe i svijeta“, nije bogami gospođa Grabar-Kitarović spominjala da će se za to „svakako pomoliti“ Gospi Fatimskoj.

Pa ipak je predsjednica jedne prave pravcate sekularne Republike, članice Ujedinjenih naroda i Europske unije, usred najveće političke krize u posljednje dvije godine o državnom trošku potegla više od dvije hiljade kilometara, da se pomoli heroini iz sequela jedne stare bajke o čarobnjaku što hoda po vodi. Ne privatno i o svom trošku, ne za zdravlje svoje djece ili ispit na fakultetu, već službeno, kao predsjednica Republike, za Domovinu.

U trenucima kad se raspadaju i Vlada i vladajuća koalicija i cijela država – što bi rekao nadbiskup, usred „najnovijih događanja, nedoumica i prijepora u hrvatskome društvu u ovom trenutku“ – predsjednica Republike potegla je više od dvije hiljade kilometara samo da bi „u mislima bila sa svima nama“! Ne znam ima li gospođa savjetnika za fiziku kao što ih ima za vile, vilenjake, vukodlake i raspete proroke, ali ako ima takvoga, morao je predsjednici objasniti kako je postojao jednostavniji i jeftiniji način da bude s nama.

A opet, možda je i bolje da je s nama „u mislima“. Najbolje bi, recimo, bilo da tamo preseli svoj Ured i trajno ostane. Kao časna sestra Kolinda od Božanskog Srca Isusova u karmelićanskom samostanu u Coimbri kraj Fatime, gospođa Grabar-Kitarović bi na poslovima prosperiteta i blagostanja napravila barem isti posao, samo s manje štete.

„Svakako“, tamo, u mislima Kolinde Grabar-Kitarović – šarenoj arkadiji zlatnih ribica, Plavih vila i živih drvenih lutaka – bilo bi nam bolje nego ovdje, dvije hiljada kilometara daleko.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.