Ima li novinar pravo napisati, recimo, da kod Predsjednice Republike voli vidjeti dobro dupe i dobre sise?

Ne dakle lijepo zaobljenu i zamamnu stražnjicu, ne dojke „meke i nježne kao grudi golubice tamna perja“ – jer niti je novinar James Joyce, niti je novinski članak Portret umjetnika u mladosti – već kratko, jasno i precizno: Dobro dupe i dobre sise?

Ako, primjerice, nema – ne ako Predsjednica nema dobre sise, već ako novinar nema pravo to napisati – znači li to onda da se smije u novinama napisati kako Predsjednica ima loše dupe i loše sise? Napiše li novinar da ne voli kod Predsjednice vidjeti loše dupe i loše sise, ili, štajaznam, prevelike sise za onoliko dupe, spada li to u dopuštenu novinarsku analizu, pače dobrodošlu kritiku? Je li to nedopušteno samo ako su Predsjedničine sise realno u skladu s dupetom, ili novinar na to nema pravo čak i onda kad Predsjednica realno ima premalo dupe u odnosu na sise? Ako pak nema – ne ako novinar nema pravo to napisati, već ako Predsjednica nema dupe usklađeno sa sisama – da li se onda opaska kako Predsjednica ima dobro dupe i dobre sise računa u režimsko novinarstvo? Računa li se takvo nešto u režimsko, udvorničko novinarstvo i ukoliko Predsjednica, uzmimo primjer, stvarno ima dobro dupe i dobre sise?

Netko će reći: Uhvatio sise Predsjednice. Ispričavam se, uhvatio si se Predsjednice. „Si se“, jasno, idu odvojene. Pardon, ide odvojeno. Uglavnom, reći će netko: Uhvatio si se Predsjednice. To, međutim, nije točno – uhvatio sam se samo Predsjedničine si se. Ispričavam se, Predsjedničine ob line.

Iz muškog kuta, naime, žene se općenito dijele na jednu skupinu: Bića sa sisama. Tu skupinu muškarac dijeli na svoju i ostale, a ostale na dvije podskupine: Ukratko, da sad ne objašnjavam, Lidija Bačić Lille i Kolinda Grabar-Kitarović. Jedna estradna starleta i, kako ono, influencerica, druga  predsjednica Republike Hrvatske. Jednoj obline ispunjavaju sadržaj, drugoj sadržaj popunjava obline. Evo kako to izgleda.

„Ženstvenost, senzualnost, seksepil. Kao neko sveto trojstvo koje oslikava najprivlačnije pripadnice ženskog spola“, piše Lidija Bačić Lille prije samo koji dan, u svojoj kolumni na Indexu, pa nastavlja: „Biti njegovana i brinuti o sebi je važan aspekt, jer ne znam ima li išta ljepše i privlačnije od glatke kože pod prstima.“

„Voljela da dio medija prestane s estradizacijom i trivijaliziranjem konkretnog državničkog rada kroz prizmu odijevanja, frizure, dijeta i sličnih nevažnih tema koje ne namećem ja“, kaže predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović prije samo mjesec dana, u razgovoru za Novi list, pa nastavlja: „To je gotovo nepodnošljiv seksizam, jer bez obzira na to kako izgledala i koliko kila imala, moj izgled je glavna tema, te se u potpunosti minoriziraju i ignoriraju sadržaj i rezultati onoga što sam odradila.“

Zanimljivije je stoga, ako već ne i poštenije, raspravu o dupetu i sisama – dobro, oblinama – prepustiti samim ženama. Dakle, Lidija Bačić Lille i Kolinda Grabar-Kitarović. Jedna koja od tih stvari – od dupeta i sisa – živi, i jedna koja živi sa njima, ako već ne i usprkos. Jedna koja javno govori o „nepodnošljivom seksizmu“, te „sadržaju i rezultatima onoga što radi“, i druga, koja govori o ženstvenosti, seksepilu, oblinama i „glatkoj koži pod prstima“. Polemika je simulirana izvacima iz odgovora predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović u intervjuu za Novu TV i posljednje kolumne Lidije Bačić Lille u Indexu. I Kolinda i Lille govorile su o seksepilu i ženstvenosti, a njihove rečenice citirane su točno onako kako su napisane i izgovorene.

Tema je, rekoh, seksepil. Dame, izvolite.

– Najviše seksepila imaju samopouzdane osobe – očekivano započinje prva. – Ako im je život dobro posložen, rade ono što

vole, sigurno artikuliraju svoje želje i potrebe. Sigurnost u sebe i stav, ako netko gleda u oči, ima lijep široki osmijeh, već to ga izdvaja i čini privlačnim.

– Meni je važno da mogu pokazati da žena može izgledati sjajno u svim godinama – barem jednako očekivano odgovara druga. – Nekad uspijem stići na frizuru, a nekad moram na brzinu sve posložiti sama.

– Dotjerana žena ima budi i dozu ljubomore kod drugih, omalovažava se njena inteligencija, gleda se na nju površno i podcjenjivački – podsjeća prva. – Inteligencija, strast, samopoštovanje koje nose u sebi, daju taj nevidljivi završni touch.

– Kombinacija svega, zdrava prehrana, uglavnom mediteranska, kretanje – dodaje druga. – Najbolje je ono kretanje koje je raspoređeno tijekom cijeloga dana.

– Mislim da čovjek mora imati jasne ambicije i hrabro koračati ovim svijetom – slaže se prva s teorijom kretanja.

– Upravo zahvaljujući kretanju i zdravoj i pažljivo osmišljenoj prehrani, danas mogu odjenuti odjeću iz studentskih dana – nastavlja druga. – Kao žena volim lijepu odjeću ali isto tako znam da nam svima ne stoji sve najbolje.

– Nije dovoljna samo lijepa vanjština, nego i ta neka doza dobrote koja ženu čini ženom – oprezno će na to prva. – Neka karizma duha koju netko ima u sebi.

– Volim nositi nešto u čemu se osjećam ugodno, a to je uglavnom nešto ženstveno – ne da se smesti druga. – Volim ženstvenost.

– Ljepota je u očima promatrača – pomirljivo će onda prva.

– Ja volim kod žene vidjeti obline – vrckavo će zaključiti druga.

– Seksepil je neopipljiv – duhovito će je bocnuti prva.

Polemika kraljice Instagrama i predsjednice Republike, kako vidimo, vodi se bez većih iznenađenja, sa zadatih i dobro utvrđenih pozicija. Ono što je dobro jest to što razumijete žene, pa ste odmah shvatili koja je koja. Zlo bi, uostalom, ili barem naopako bilo kad bi o moralu i etici docirala gologuza i golosisa pjevačica, a predsjednica države podvriskivala o modi, liniji i ženskim oblinama.

Dobro je, kažem, što vjerujete da razumijete žene, a loše što žene nitko nikada razumio nije: oštroumne opservacije o samopouzdanju, stavu, inteligenciji, strasti, samopoštovanju, ambiciji, hrabrosti, dobroti i onoj, kako se zove, „karizmi duha“, potekle su, naime, iz pera Lidije Bačić rečene Lille, dočim su banalne doskočice o prehrani, dijeti, sjajnom izgledu, lijepoj odjeći i onim, kako se zovu, „ženskim oblinama“ – riječi predsjednice Republike, rečene Kolinde Grabar-Kitarović.

U nekoj drugoj prilici, moglo bi zbuniti što se samo mjesec dana ranije Predsjednica u Novom listu žalila na „nepodnošljiv seksizam“ medija kojima je „njen izgled glavna tema“, i tako „u potpunosti minoriziraju i ignoriraju sadržaj i rezultate onoga što je odradila“. Kolinda Grabar Kolille ne da nas, međutim, zbuniti. Skakanje u vlastita usta jedna je od njenih omiljenih vježbi za održavanje linije: onomad je, sjetit ćete se, u intervjuu austrijskom Kleine Zeitungu, na konstataciju novinara da mnogi Hrvati napuštaju zemlju kako bi u inozemstvu našli posao, odgovorila da „ljudi u Hrvatskoj imaju slobodan izbor i mogu otići ako smatraju da im ovdje nije dovoljno dobro“, pa koji mjesec kasnije mrtva hladna u Krapini izjavila kako je „nacionalna tragedija da mnogi napuštaju Hrvatsku kako bi u inozemstvu započeli novi život“.

„Voljela da dio medija prestane s estradizacijom i trivijaliziranjem konkretnog državničkog rada kroz prizmu odijevanja, frizure, dijeta i sličnih nevažnih tema“, kaže tako Kolille u Novom listu, pa samo mjesec dana kasnije spremno stane pred mikrofon i trepćući umjetnim trepavicama cvrkuće upravo o odijevanju, frizuri, dijeti i onim, kako se zovu, „sličnim nevažnim temama“. Nisu je pri tom mladu i naivnu navukli podmukli, krvožedni novinari na konferenciji za štampu, već je spremno stala pred kamere IN Magazina Nove TV, emisije upravo specijalizirane za pitanja odijevanja, frizure, dijeta i sličnih nevažnih tema.

Što bi se reklo, Predsjednica sise sama uhvatila. Pardon, „si se“, jasno.

Da sam ja, recimo, rekao da kod žene volim vidjeti dobro dupe i dobre sise, bilo bi to, dopuštam, „gotovo nepodnošljiv seksizam“. Koja je razlika između nepodnošljivog seksizma i gotovo nepodnošljivog seksizma? Gotovo nepodnošljiv seksizam je kad to napiše novinar, a nepodnošljiv kad to kaže netko s pozicije političke vlasti i društvene moći. Recimo, predsjednik države. A cijela se skrupuloznost predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović iscrpila u tome što ona, eto, ne kaže da voli kod žene vidjeti dupe i sise, nego voli vidjeti one, kako se zovu, obline. A kad Predsjednica i ja kod žena gledamo obline, jamačno im ne gledamo podbratke, čeljusti i ramena: ženske obline nisu i nikada nisu bile ništa drugo doli dupe i sise.

Ima li dakle novinar pravo napisati da kod Predsjednice Republike voli vidjeti dobro dupe i dobre sise? Ili – ako sama Predsjednica o „sadržaju i rezultatima onoga što je odradila“ nema kome govoriti osim žutom televizijskom magazinu za „slične nevažne teme“, i ako od „konkretnog državničkog rada“ nema pokazati ništa osim instagramski istesanih oblina – na tako nešto novinar nema samo pravo, već i patriotsku obavezu?

Ja bih, recimo, prvi volio da predsjednica Republike prestane s estradizacijom i trivijaliziranjem konkretnog državničkog rada kroz prizmu odijevanja, frizure, dijeta i sličnih nevažnih tema koje – uostalom – ne namećem ja. Pitate li mene, to je nepodnošljiv seksizam, jer bez obzira na to kako izgledala i koliko kila imala, njoj je izgled glavna tema, te u potpunosti minorizira i ignorira sadržaj i rezultate onoga što radi.

Zato su valjda, nema što drugo biti, ti rezultati i sadržaj – kako nas uči Lidija Bačić Lille – neopipljivi.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram