Ako Europa bude napadnuta, SAD joj nikada neće pomoći. Naslov je koji je brzinom munje protutnjao medijskim prostorom prije koji dan.
Tko je to izjavio, pitao se svaki čitatelj koji je obavijest dobio na zaslonu svojeg mobilnog telefona kao “prijelomnu vijest”.
Donald Trump. No, ne osvetoljubivi Donald Trump u kampanji 2024, kojeg čeka težak mjesec tijekom kojeg će se, bez obzira na skoro trostruku prednost pred republikanskim protukandidatima Haley i De Santisom, pred sudom odlučivati može li ili ne Trump uopće u predsjedničku utrku, obzirom da je prijavljen za rušenje ustavnog poretka zbog nepriznavanja izbornih rezultata i upada svjetine u Kongres. Nije dakle taj Trump rekao da neće pomoći Europi, nego Trump iz siječnja 2020, tada predsjednik SAD-a u godini reizbora, u godini pandemije, na zatvorenom sastanku s europskim čelnicima u siječnju na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu. Dodao je tada navodno i da je NATO mrtav i da će SAD napustiti NATO.
Zašto je nešto što je staro četiri godine i nije novost kada je riječ o Trumpovoj retorici i modusu operandi upravo sada “breaking news”?
Zato što je Europa u ratu i u izbornoj kampanji i europski povjerenik za unutarnje tržište Thierry Breton, anegdotalno je u ovom trenutku povijesti, prepričao Trumpove riječi sa sastanka na kojem je bio s Ursulom von der Leyen u Davosu, dok je predlagao osnutak fonda teškog stotinu milijardi eura za poticanje vojne proizvodne i suradnje između država članica EU i tvrtki vojnog sektora. Europa je u ratu i u izbornoj godini, te se na valu ustanovljenog Europskog fonda za obranu mora odraditi što više, pa će tako na summitu Europskog vijeća koncem veljače nakon konzultacija biti predstavljena Europska strategija za vojnu industriju, upravo za jačanje proizvodnih kapaciteta oružja i streljiva. Tko će ući u investicije, hoće li to moći Europska investicijska banka koja to nikada nije radila? Sve je otvoreno. “Moramo osigurati da se naša proizvodnja podudara s proizvodnjom Rusije, u slijedećih godinu i pol, dvije…” izjavio je Breton.
Iako je američki Kongres uoči Božića usvojio zakon o obrani težak 886 milijardi dolara, u njemu je traženi iznos za pomoć Ukrajini znatno manji od onoga što je tražio Biden, a Republikanci svoj glas uvjetuju potporom za strože migracijske zakone.
Transatlantska suradnja zaškripila je dakle kažu kada je te mitske 2016. na valu populističkih poruka, uz sprdnju i podsmjeh, na vlast došao Donald Trump. U četiri godine na vlasti promijenio je sve u američkoj i svjetskoj politici, a od njegova odlaska stvari su se i opet dramatično protresle. Amerikanci su se povukli iz Afganistana, Rusija je udarila na Ukrajinu, poharala Sahel, kulminiralo je na Bliskom istoku akcijom i reakcijom, zbog koje Južnoafrička Republika pred Međunarodnim sudom pravde evo danas argumentira tužbu protiv Izraela za genocid.
Stara, umorna i Europa koja pliva u sve većim valovima, s unutarnjim burama i olujama, pokušava biti jedna i jedinstvena Europa s baukom američkih izbora u grand finalu 2024. kada bi neka nova Komisija s nekim novim predsjednikom ili predsjednicom, trebala predstavljati resore za novo, nesigurno doba, za doba koje može biti radikalnije i opasnije, može biti tranzicijsko ili doba rješenja.
Trumpov neshvaćni genij ili disruptivni impuls koji je u svoj bolesti suvremenosti čiji je on najeklatantniji reprezent kulminirala upadom svjetine u Kongres, tražio je na tom summitu u Bruxellesu 2018. kada je Hrvatska igrala polufinale protiv Engleske, od svih članica i glavnog tajnika Stoltenberga da se uozbilje i poštuju obvezu danu još na summitu u Walesu da će za obranu odvajati dva posto BDP-a. Posebno je oštar bio prema sada bivšoj, dugovječnoj njemačkoj kancelarki, kojoj je priprijetio i da će povući američke vojnike iz Njemačke, koji tamo kažu, jamče mir od Hitlerova pada. Ljutili su se na Trumpa jer je govorio i da bi mogli dići taj iznos na četiri posto i da je dosta toga da Amerika financira europsku obranu. Ljutili su se na Trumpa kada je od europskih država tražio da o svom trošku kući vrate njihove državljane koji su se pridružili ISIS-u, a koje ovi nisu htjeli nakon što je Islamska država poražena, a ti silni radikalizirani Europljani ostali su u bespućima zatvora na granicama Iraka i Sirije koje je financirala Amerika.
Ljutila se Europa, pa se iznenadila.
I sada ta Europa juri putem svoje obrane i sigurnosti. Galopira i proizvodi municiju za Ukrajinu, europsku frontu, bez sredstava u proračunima pokušava naći mogućnost financiranja rata ne bi li sačuvala svoj mir. U takvoj Europi jačaju Trumpovi politički prijatelji. Europa se mijenja.
Izborna godina, bit će godina mjerenja snaga i vaganja mogućnosti u svijetu u kojem pravila koja smo znali slabo vrijede.
Joe Biden startao je svoju reizbornu kampanju sa središnjom porukom – obrane demokracije. “Demokracija je i dalje sveta stvar i nema zemlje na svijetu koja je u tome bolje pozicionirana od Amerike”, poručio je Biden u svom govoru u Valley Forgeu u Pennsylvaniji, mjestu simboličnog značenja za američku neovisnost. Kao simboličan datum početka kampanje izabrao je šesti siječanj, datum napada Trumpovih pristaša na Kongres.
Godinu prije napada na Kongres, u tom siječnju 2020. u Davosu, u kojem je eto poručio europskim čelnicima što je poručio, Trump je održao govor u kojem je govorio o dobu optimizma, rasta i prosperiteta koje dolazi za Ameriku i Europu i transatlantske odnose. Na Trumpov način.
U svemu dakle postoji tanka i još tanja granica, razumijevanje stvarnosti na potpuno različite načine. U tom svijetu, svijetu u tenziji, Europi u ratu, u tom svijetu u kojem se kažu bore demorkacija i autokracija, Europa će glasati. Prvi put nakon pandemije i nakon početka rata u Ukrajini. Nitko ne zna kako će izgledati rezultat na semaforu. Nervoze je sve više. Zemlja sidro, zemlja Angele Merkel, koja je popuštala Putinu, u sve je većoj krizi. Ministar poljoprivrede, Cem Ozdemir, na valu prosvjeda seljaka zavapio je da je ono što se događa u Njemačkoj duboki rascjep koji bi mogao dovesti do situacije slične onoj u SAD-u. U intervjuu radijskoj mreži Funke, Ozdemir kaže: “Ljudi više ne razgovaraju jedni s drugima, ne vjeruju jedni drugima i optužuju jedni druge zaa sva zla ovog svijeta.” Sve je više članova ekstremno desnog AfD-a koji se priključuju prosvjednicima, iako u njihovom političkom programu stoji upravo ono zbog čega seljaci prosvjeduju – više tržišta, manje poticaja. No, osjećaji igraju, ne razum. Prošloga tjedna ministra ekonomije, Ozdemirovog zelenog stranačkog kolegu Roberta Habecka, prosvjednici su blokirali i nisu ga pustili da izađe s trajekta. Iako je predsjednik udruge njemačkih poljoprivrednika Joachim Rukwied izjavio kako ne žele da se desničarske stranke ili radikalne skupine vežu sa seljacima i prijete svrgavanjem vlasti, čini se da su strasti otišle predaleko.
I tako u izbornom brodu, na tragu obrane transatlantskog i europskog principa demokracije, javio se Europski povjerenik za europske vrijednosti, jedan od najspornijih portfelja Komisije von der Leyen u startu, Margaritis Schinas, Grk, konzervativac, bivši glasnogovornik bivšeg šefa Komisije, Luksemburžanina Junckera, poznat po tome što u dlanu stalno premeće molitvenu brojanicu. Kaže tako Schinas, da je ključ spasa europske demokracije na izborima u lipnju 2024. izvući mlade Europljane na birališta. To, kaže Schinas, ne mogu ni stari, niti europski povjerenici, već moraju njihovi vršnjaci. Spas za Europu vidi tako Margaritis Schinas u Taylor Swift. Američkoj pjevačici koja svoju europsku turneju, gle čuda, starta upravo 9. svibnja, na Dan Europe u Parizu. Kaže Schinas, ako je u Sjedinjenim Državama već pozvala mlade da izađu na izbore i oni su izašli, zašto je ne bismo mi zamolili da to čini i na koncertima po Europi u predizbornom mjesecu. Zašto ne bismo? Haters gonna hate, rekla bi pjevačica.
Da parafraziram stih s albuma Obrana i posljednji dani VIS-a Idoli: “Rođeni uz neke rijeke daleke, gledamo nebo kako pada na nas.”
Europo, ne boj se Trumpa, boj se sebe.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
