Začudila sam se kada mi je dijete reklo da profesor iz matematike u srednjoj školi ne dopušta korištenje digitrona. Nisam profesor, nisam pedagog, ali pretpostavljam da ako to profesor u školi kaže, onda ima valjda nešto odgojno i obrazovno u tome da se brojevi s jako puno decimala ručno zbrajaju do besvijesti. Nisam ni psiholog, ali jasno mi je već dugo da nam je razmišljanje otišlo k vragu kao i zbrajanje i ubrojivost. Ili možda nije. Sve se mijenja.

I ne treba nam možda više ruka za zbrajanje i neki ovaj ili onaj dio mozga. Oko nas su mašine, s nama i umjesto nas, a onda nam se možda razvije dio mozga koji nikad nije, koji ćemo tek upoznati i koji će nam otvoriti novo vrijeme, prostor, novi zbroj. Vrijeme prolazi, evolucija teče, ide brzo, pa još brže, sada je sigurno da ne mogu zamisliti, a još manje izračunati, što ćemo doživjeti još za života.

Ako me pitate, stvarno nemam ništa protiv digitrona. Čak mislim da je vrlo koristan. Kao i mobitel. Treba ga se upogoniti, ne braniti. Skrati neke stvari. I ubrza procese. Ostane vremena za nešto drugo. Možda za razgovor barem. Kad vrijeme već tako žuri. Svoj život odavno sam prebacila na taj produžetak ruke. Kao i cijelo čovječanstvo, na mobitelu i zbrajam.

Prije koji dan objavljeno je da Elon Musk kupuje Twitter. Za 44 milijarde dolara. Apstrakcija iznosa za koji se može kupiti tzv. društvena mreža ostaje neprikazana, nezbrojiva i neubrojiva. Čitala sam te iste večeri toliku količinu tekstova da sam shvatila da živimo u zaista pametnom i svestranom svijetu koji nevjerojatno brzo misli i sažima i rasčlanjuje, jer nema kuta koji nije postavljen i analiziran u podskupima zajedničkog nazivnika Musk-Twitter. Sloboda govora. Reakcija tržišta. Sigurnost, zaštita, sloboda naroda. Sve je odmah puklo i od globalne navale kreativnosti i duhovitosti. Od gifova do mememova.

Jack Dorsey, donedavno prvi čovjek Twittera, stavio je u tvit link na pjesmu Radioheada „Everything in Its Right Place“, rekli bismo, u slobodnom prijevodu – Sve je ondje gdje treba biti. U sljedećem je tvitu odmah dometnuo da on voli Twitter te da je ta mreža nešto najbliže globalnoj savjesti što imamo. Tvitao je i Musk. Svašta. Od – per aspera ad astra do serije tvitova o slobodi govora, reakcijama ekstremne desnice i ljevice, do grand finala sinoć u kojem je pokušavao nešto reći o Trumpu i njegovoj društvenoj mreži Truth.

Uvijek sam shvaćala važnost matematike. Iznimno sam je poštovala kao tu neku suštinsku disciplinu koja može apstraktno otići do svemira i nazad. Objasniti ono oko nas, u nama i iznad nas. Bez daha. Nikada se nisam gurala u matematiku iz razumijevanja svoje potpune inferiornosti u disciplini. Povijest i društvene znanosti u ciklusima su, pak, detaljno objašnjavale koje su moguće opasnosti na koncu jednadžbe koja ovaj put u sebi nosi broj 44 milijarde.

S novim dobima, dolazile su nove industrije i s njima novi ljudi, izumitelji, snalažljivi, dovitljivi, koji su na novom dobu zaradili i gradili utjecaj. Utjecaji su se mijenjali kroz etape evolucijskih klanja i mijenjanja društvenih ugovora na putu prema takozvanom napretku. Ili u dobima regresije. Je li povijesna istina da je svaki tehnološki skok donosio nešto bolje, odgovor ovisi o različitim elementima računa. No, suština je uvijek bila slična. Dokazati se i pokazati u toj svojoj novoj ulozi moći. A toga nema bez sljedbe. Podanika. Vjernika. Publike. I utjecaja na nju. Koristi od nje. Korisnika. Potrošača.

Wall Street Journal ima rubriku u kojoj studenti raspravljaju o nesrazmjeru bogatstva u Americi i dohodovnim nejednakostima. Jedan od njih napisao je da pravo pitanje nije povećava li se ukupan disparitet bogatstva, nego poboljšava li se ukupan standard života svih. Zaključak tog studenta jest da je razvoj tehnologije pomogao općem razvoju kvalitete života diljem nacije. Mobilni telefoni, kompjuteri i on-line trgovina navode se kao primjeri. Iza svake utjecajne tehnologije stoje milijarderi koji su igrali ključnu ulogu u njihovom razvoju. Njihovo bogatstvo trebali bismo smatrati malim postotkom ukupne vrijednosti koju su pomogli stvoriti s većinom koristi za potrošače, kaže student.

Matematika je koliko apstraktna, toliko konkretna. Bio je ovo tjedan u kojem je Emmanuel Macron zaplakao na poljima boga rata Marsa pod Eiffelovim tornjem rekavši da će pobijediti podjele i da će biti predsjednik svih i shvatiti zašto trideset posto ljudi nije izašlo na izbore. Hoće li on, svijet i Europa shvatiti da je možda trebao plakati jer je 42 posto vrlo egzaktnih glasova otišlo u njedra Marine Le Pen. Nikada nigdje u poslijeratnoj Europi više potpore za ekstremnu desnicu.

Iste noći dok se Antonio Guterres spremao u Moskvu, gdje ga je Putin ribao kao malog od palube međunarodnog poretka, krenuo je još jedan rat. Onaj virtualni, koji je stvaran već godinama, koji je utjecajan jer je neki novi društveni ugovor društvenih mreža nereguliranih zakonima odlučio da bude stvaran. Rat oko Muska i Twittera. Dok je on uspostavio Starlink u Ukrajini, tabori su se utvrdili. Likovanja, svađe, mahanje imaginarnim i stvarnim zastavama. Sloboda, sloboda, sloboda govora, sloboda govora, sloboda, sloboda govora. Semantičko zasićenje je bolno. I vrlo teško kada se dogodi kod baratanja tako važnim i fundamentalnim terminima, principima, propisanim međunarodnim i nacionalnim zakonima, poveljama…

Na Twitteru ste dobrovoljno, Twitter je poslovni model koji je stvoren da donese profit. Twitter je, kaže Jack Dorsey, nešto najbliže globalnoj savjesti. Globalna savjest koja nekoga u bujici brzine bez ikakvog promišljanja sprži u sekundi iz vica skrolajući na sljedeću temu, globalna savjest koja nekad nekome pomogne ili sruši vladu, globalna savjest u kojoj svatko prodaje neku sliku sebe, koja realno ne postoji. Globalna savjest koja je nevidljiva, a opipljiva kao 44 milijarde. Globalna savjest kao vlasništvo jedne osobe. Globalna savjest kao nečije vlasništvo. Svoju pojedinačnu savjest u zbroju svih ostalih pojedinačnih savjesti s računom kod Zuckerberga ili bilo koga drugog, ne mogu nikako vidjeti kao globalnu savjest u nečijem tuđem privatnom vlasništvu. Mogu kao osobnu savjest koja je svojom polusvijesti ili potpunom svijesti dala sebe i svoje podatke nekome potpuno besplatno, nekome tko na njima opasno zarađuje. Svjesni davanja sebe modelu koji odrađuje psihu, emocije…

Pretprošle godine agencija Gallup objavila je istraživanje o emocijama bazirano na oko 150 tisuća intervjua provedenih u 140 država. Zaključak – broj ljutih ljudi raste. Kapacitet naše emocionalne zaraze ljutnjom progresivno se povećava iz godine u godinu. Bijes se prihvaća kao nešto moralno superiorno. Nad onima nekima drugima. Na mjestu bez vidljivih granica, ljutnja mobilizira, može stvoriti i razoriti. I one s 44 milijarde i one bez njih. U svijetu onih koji su stalno u pravu, kao da nema ni vremena za kompleksne račune.

U istom tjednu kompleksne računice, prljavi veš se još jednom javno prao i diseminirao društvenim mrežama. I to ni manje ni više Muskov. Je li bilo seksa utroje, kakve to veze ima s brakom Muskove bivše s Johnnyjem Deppom. Tko je tu koga zlostavljao, varao, tko je bipolaran, bijesan. Baca se iz dana u dan lopatom. Podjele, hashtagovi, ljutnja bijes, ali nikako pravda i istina na društvenim mrežama.

Kažu da matematika i glazba pogađaju isti dio mozga. Onaj koji se bavi rješavanjem prostorno-vremenskih problema. Lakše, kažu, pamtimo stvari ako ih povezujemo glazbom, lakše stvaramo analogije. Od Nikomaha do Schillingera, od discipline do duha, od otkucaja srca do otkucaja srca. Od ljutnje do ljubavi. Jednadžbe su čarobna stvar. Spoznaja.

U tjednu u kojem je Musk kupio Twitter, Dubioza kolektiv objavila je Bubreg u kojem ustvari pjeva o glavi ludoj. Kineski TikTok, kineska proizvodnja, baterije, čipovi, auti, fertilizatori, lanci opskrbe, borba za utjecaj i protiv zagađenja svake vrste.

U tjednu u kojem je Musk kupio Twitter za 44 milijarde, Seine je pokazao da ima još vrhunskih matematičara u glazbi. „Malolije“, kažu.

U tjednu u kojem su se ljudi svađali oko Muska i kupnje Twittera, Sergej Lavrov je objavio da nuklearni rat nije isključen. Posegnula sam za „Lažem i u snu“ jer daleko na kraju svijeta skupljamo prave riječi za kraj.

U tjednu u kojem ustvari Musk još nije kupio Twitter, vrijeme je za matematiku. Stockholmski međunarodni institut za mir (SIPRI) objavio je da su prvi put u povijesti globalni troškovi za obranu premašili 2 bilijuna dolara.

Ne govorim jer nemam glasa.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.