U 2018. godini altruizam je osobina koja može spasiti nas i naš planet". Na tu očiglednu, a toliko zaboravljenu istinu, podsjeća Matthieu Ricard, budistički redovnik kojega zovu "najsretnijim čovjekom na svijetu."
Taj Francuz, koji je obećavajuću karijeru molekularnog genetičara 1972. zamijenio usamljeničkom ćelijom u nepalskome budističkom samostanu, gdje i danas živi, u nedavnom je tekstu pozvao čovječanstvo da odbaci strah i povjeruje vlastitim kapacitetima za dobrotu.
Opasnosti današnjega svijeta Ricard dijeli u tri vrste: kratkoročno, osigurati vlastiti opstanak; srednjoročno, postići za čovječanstvo “život vrijedan življenja”; dugoročno – prvi put od postojanja vrste, ova vrsta posjeduje “eksponencijalnu sposobnost” da utječe na uvjete opstanka svog života na Zemlji.
“Dobro došli u Antropocen: prvo geološko razdoblje u kojemu su ljudi postali primarni faktor utjecaja na planetarnu klimatsku promjenu”, sa slutnjom ironije piše Ricard. “Ali ako ta silna moć ne bude spojena s podjednakom razinom brige za drugoga, odvest će nas u šesto veliko izumiranje vrsta od pojave života na Zemlji, od kojih je peto bilo izumiranje dinosaura”.
Ali da bi čovječanstvo izbjeglo taj katastrofički scenarij i ostvarilo bolji svijet koji većina priželjkuje, potreban mu je “koncept koji ujedinjuje kratkoročne, srednjoročne i dugoročne ciljeve”.
Ključno je, tvrdi Ricard, da znanstvenici koji se bave okolišem, oni koji odlučuju o sudbini društva i oni koje brine kratkoročna sudbina vrste – ali ulagači koji brinu za sudbinu svojih ulaganja – pronađu sposobnost da zajedno osmisle i ostvare taj bolji svijet.
“Da bi uspjeli, treba im ujedinjujući koncept. Najpragmatičniji od svih, tvrdi Ricard, “jest altruizam: krenemo li od brige za drugoga, kretat ćemo se prema pozitivnoj ekonomiji solidarnosti, koja treba služiti društvu, a ne obrnuto”.
Postane li nam briga za drugoga temelj da osmislimo vlastitu budućnost, “oblikovat ćemo reforme za društvenu pravdu, koje će smanjiti nejednakosti što u razvijenim zemljama rastu”. I naročito, “počnemo li od brige za drugoga, uistinu ćemo brinuti za buduće generacije”, potiče Matthieu Ricard, pa se vraća svom velikom uzoru Martinu Lutheru Kingu koji nas, kaže, podsjeća u osvit ove nove godine: “Svaki čovjek mora odlučiti hoće li živjeti u svjetlu kreativnog altruizma ili u tami destruktivne sebičnosti”, prenosi Novi list.