Zašto ljudi toliko žude da znaju i razumiju svijet oko sebe? S jedne strane, to je ono što je pokretalo naš razvoj, i kao pojedinaca, i kao vrste. Ali, radoznalost, također, može biti opasna, da nas odvede u greške, pa čak i padove. Pa, veoma smisleno pitanje je zašto nas ona toliko pokreće i tjera kroz život?

Imaju li znanstvenici uopće definiciju ovog našeg unutarnjeg pokretača zvanog radoznalost? Znamo onu čuvenu poslovicu da je radoznalost ubila mačku. A, hoće li će i nas? Ili će nas, kao i do sada, pogurati naprijed?

Pa, radoznalost jeste potičuća, jer tjera bebe da uče, a nas odrasle da preživimo, piše Live Science. William James, jedan od prvih modernih psihologa, radoznalost je označio kao “impuls za bolje saznanje”.

Ivan Pavlov je svojevremeno pisao da su psi radoznali, kada se radi o novim stimulusima, kroz “što je to” refleks, što ih spontano vuče da se usredotoče na nešto novo u njihovom okruženju.

Dok su se pokušaji da se pojam “radoznalosti” precizno definiraju pokazali kao, u najmanju ruku, problematični, “znanstvenici se slažu da (radoznalost) znači prikupljanje informacija”, kaže profesorska s Manchesterskog sveučilišta u Britaniji, Catherine Thaumi.

I mnogi psiholozi se slažu da radoznalost nije u istoj ravni sa zadovoljavanjem trenutnih potreba, poput gladi ili žeđi, već da je motivirana mnogo višim, suštinskim ciljevima.

Što je radoznalost?

Radoznalost obuhvaća veliku skalu ponašanja, od kojih se nijedno ne može podvesti pod tzv. “gen radoznalosti”, zbog kojeg se ljudi pitaju o svijetu i istražuju svoju okolinu. To ne znači da radoznalost nije utemeljena u genima. Najpribližnija odrednica bi bila da geni i utjecaj sredine oblikuju pojedince i utječu na njihovo ponašanje, pa i na radoznalost.

Prihvaćeno tumačenje zašto je filozofija nastala u staroj Grčkoj bilo je da su oni prvi put doveli u pitanje svijet oko sebe, odnosno, nisu prihvatili da je ono što vide samorazumljivo. I prije Grka, postoje promišljanja i iz Kine, Indije, Egipta, ali njihova filozofija je bila teistička. Grci su, prvi put, bar kada se ima u vidu tumačenje povjesničara filozofije, sve doveli u pitanje, pa i bogove.

Znanstvenici jesu identificirali poseban tip gena, naročito specifičan za neke ptice-pjevačice, zainteresirane za istraživanje svoje okoline, prema jednoj studiji koja je 2007. objavljena u Proceedings of the Royal Society B, Biological Science. Kod ljudi, mutacije ovog gena, poznatog kao DRD4, povezivane su sa sklonošću ljudi da traže nešto novo.

Bez obzira na njihovo genetsko porijeklo, bebe moraju za kratko vrijeme naučiti ogroman broj informacija, a, upravo je radoznalost jedan od glavnih oruđa koji im omogućava da ispune taj gargantuovski zadatak.

Stotine studija pokazuju da bebe vole novotarije. Jedna iz 1964. godine pokazala je da bebe između dva i šest mjeseci slabije napreduju ukoliko su više usmjerene ka učenju. No, studija iz 1983. godine provedena na djeci starosti od osam mjeseci do godinu dana, pokazala je da djeca čim naviknu na određene igračke, odmah požele nove.

Ova sklonost ka novom ima i svoje stručno ime: perceptivna radoznalost. To je ono što motivira mnoge životinje, bebe i odrasle ljude da istražuju i traže nove stvari, bar neko vrijeme dok ih ne dostignu.

Primjer su bebe, koje sve vrijeme “guguču”.

“Njihovo istraživanje je sistematično gugutanje”, kaže Thaumi. Ona dodaje da bebe, već kad napune nekoliko mjeseci, počinju da ispuštaju i ponavljaju zvuke, jer je to način na koji uče govoriti. To “gugutanje” je njihov način da pokažu perceptivnu radoznalost. Počinje od sasvim slučajnog ispitivanja što sve mogu učiniti sa svojim glasom.

Teško je reći je li to istina, ali stručnjaci pretpostavljaju, da bebe kad izgovore neki glas pomisle “to zvuči kao ono što mama ili tata kažu”. Nakon toga, one taj “zvuk” ponavljaju do besvijesti.

No, ne radi se samo o bebama.

Na primjer, i vrane su poznate kao bića koja koriste perceptualnu radoznalost za učenje. To im omogućuje da bolje upoznaju svoju okolinu, i da bolje love. Čak i eksperimenti sprovedeni s robotima, programiranim da budu radoznali, pokazuju da je istraživanje okoline moćan način da joj se neko prilagodi.

Saznajna radoznalost i njena cijena

E, sad, jedna druga vrsta radoznalosti je, prema znanstvenicima, isključivo, ljudska. Psiholozi je zovu “saznajna radoznalost”, i, kako joj ime i kaže, tiče se potrage za znanjem i eliminiranjem nesigurnosti. Ta vrsta radoznalosti pojavljuje se kasnije u životu i, zahtijeva, određenu razinu obrazovanja i izražavanja.

Prema Augustinu Fuentesu, profesoru antropologije sa Sveučilišta Princeton, ova vrsta radoznalosti definira ljude, i razdvaja ih od ostalih životinja. Također, kako on kaže, utire nam put da naselimo svaki kut Zemljine kugle, da izmišljamo najrazličitije tehnologije, od sjekira do pametnih telefona. I, milijun drugih stvari između.

Ali, radoznalost ima i svoju cijenu. Samo zato što ljudi mogu nešto da zamisle, to ne znači i da će to funkcionirati, bar ne na prvu loptu.

Na primjer, mnoge bebe su veoma spretni puzavci, ali se, ipak, odluče da se usprave na noge i hodaju, jer toliko toga više ima da se vidi kada stojiš, prema Thaumi.

Bebe su u uzrastu od godinu dana do 19 mjeseci veoma uporne da se uzdignu na dvije noge, pokazala je jedna studija, u kojoj se zaključuje da u tom uzrastu mnogo padaju. Čak 17 puta na sat, da budemo precizni. No, hodanje je bržeod puzanja, tako da to bebe motivira da pređu na hodanje, ocijenili su znanstvenici u studiji iz 2012, objavljenoj u Psychological Science..

Mada, s druge strane, ponekad ispitivanje i provođenje nove ideje može odvesti u katastrofu.

“Radoznalost će, vjerojatno, većinu ljudske populacije dovesti do istrebljenja”, smatra Fuentes.

Na primjer, Eskimi iz arktičkih regiona Grenlanda, Kanade i Aljaske, kao i Sami s krajnjeg sjevera Europe su “stvorili nevjerojatne modalitete za suočavanje s problemima” koji se čovjeku nameću kada živi u polarnim uvjetima, ali “zaboravljamo da je, vjerojatno, bilo na desetke tisuća pripadnika tih naroda koji su pokušavali i nisu uspjeli” da se izbore s tim “neljudskim” uvjetima, dodaje Fuentes.

Sve u svemu, radoznalost je u bliskoj povezanosti s preživljavanjem. Naravno da nisu svi ljudi imali sklonost istraživanju, ali, oni koji jesu, pomogli su stvaranju generacija koje ne mogu a da ne pomisle: “Uh, pitam se što bi bilo kad bi…”.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.