Kontroverzni moćnici u popratnom programu ZFF-a

Kultura 05. stu 201808:38 > 08:39
ZFF

Riječ tajkun u Japanu odnosi se na feudalne vojskovođe – šogune koji su katkad imali veće ovlasti od cara.

No u novije doba, zapadnije od zemlje izlazećeg sunca, ta se riječ koristi za bogate moćnike koji kontroliraju određene gospodarske grane. U bivšim socijalističkim zemljama, pa tako i u nas, ima negativnu konotaciju te označava novopečene bogataše koji su naglo stekli imovinu na sumnjiv način. Kako god, ovi su moćnici tema ovogodišnjeg intrigantnog popratnog programa ZFF-a – Tajkuni: Jučer, danas, sutra u kojem donosimo pet filmova iz europskih kinematografija. Naslovi koje je odabrala filmska kritičarka Diana Nenadić, različitih su fokusa te prate različita povijesna nasljeđa, pa tako svi ne govore o modernim tajkunima.

Poljski film Obećana zemlja (1975.) slavnog Andrzeja Wajde bavi se svojevrsnim pratajkunima u začecima poljskog kapitalizma u 19. stoljeću. Priča je to o trojici prijatelja koji u valu industrijalizacije odlučuju pokrenuti modernu tvornicu tekstila, no nakon neočekivano golemog uspjeha, plaćaju veliki danak. Obećana zemlja proglašena je najboljim poljskim filmom svih vremena.

Lokalni junak (1983.) je duhovita i topla priča o dolasku naftne korporacije u škotski gradić. Direktor naftnog diva dolazi pregovarati o kupnji cijelog gradića kako bi korporacija mogla bušiti naftu u Sjevernom moru. Na njegovo iznenađenje, građani pristanu, no dogovor kvari starac iz kolibe na plaži. Lokalni junak se našao na ljestvicama najboljih filmova 80-ih, a Bill Forsyth osvojio je nagradu BAFTA za najboljeg redatelja 1984. godine.

Kajman (2006.) talijanskog redatelja Nannija Morettija sjajna je politička satira o Silviju Berlusconiju, koja je nagovijestila presudu 2013. ovom medijskom mogulu i bivšem talijanskom premijeru. Producent šund filmova slučajno dobiva scenarij, vjerujući u početku kako je riječ o mlakom trileru, no nakon pomnijeg čitanja shvaća da je riječ o Berlusconiju. Smatra se i da je film utjecao na ishod parlamentarnih izbora u Italiji 2006. godine.

Drugi talijanski film u ovom programu, Ja sam ljubav (2009.) sve popularnijeg redatelja Luce Guadagnina (Rasprskavanje, Skrivena ljubav), bavi se tajkunima iz drugog ugla, točnije nedostatkom ljubavi u tom miljeu. Industrijalčeva supruga, koju glumi Guadagninu omiljena Tilda Swinton, ludo se zaljubi u kuhara i s njim upusti u strastvenu vezu koja će zauvijek promijeniti obitelj.

Dokumentarac Hodorkovski (2011.) prati, pak, život istoimenog ruskog tajkuna koji je u zatvoru proveo 10 godina zbog optužbi o neplaćanju poreza i pranju novca. Iz zatvora je izašao 2013., no i dalje tvrdi kako je riječ o izmišljenoj optužnici, tj. osveti ruskog vladara Putina zbog njegovog financiranja oporbe. Njemački redatelj Cyril Tuschi, koji je i gost ovogodišnjeg ZFF-a, opisuje uspon Mihaila Hodorkovskog do statusa jednog od najbogatijih ljudi na svijetu te njegov sukob s Putinom. Film je 2011. godine izazvao senzaciju na festivalu u Berlinu.