ako bi upozorio na mogućnost zatvaranja kino dvorana ili njihove prenamjene, Zagreb Film Festival (ZFF) ove godine donosi novi popratni program, Kino u kinu, svojevrsni hommage ritualu zajedničkog gledanja filmova u mraku kino dvorana.

Zagrebačko kino Europa jedno je od onih koje je u najvećem jeku zatvaranja kina u Hrvatskoj i Zagrebu uspjelo preživjeti, no njegovi voditelji nisu sigurni hoće li tako biti i ubuduće – sadašnjim upraviteljima tog kina, Zagreb Film Festivalu, ugovor s Gradom Zagrebom istječe 1. lipnja sljedeće godine.

Boris T. Matić, direktor Zagreb Film Festivala kaže kako je neizvjesnoj situaciji s kinom Europa posvećen i ovogodišnji festivalski vizual koji se može tumačiti dvojako.

“S jedne strane dovodimo vruće filmove u kina i zato imamo ventilator da rashladi publiku, a s druge tu je mogućnost da pušu neki novi politički vjetrovi, pa se bojimo da nas ne otpušu i unište ovo najstarije i najljepše kino u Zagrebu i u Hrvatskoj”, rekao je Matić za Hinu.

Podsjetio je kako je kino Europa prije dvije godine dobilo Nagradu za najbolji program mreže europskih kina Europa Cinemas, u utrci između čak 1078 kina u 644 gradova iz 41 europske zemlje, što je dosad jedno od najvećih priznanja nekoj nezavisnoj hrvatskoj kulturnoj ustanovi.

“U posljednjih deset godina smo napravili sjajan posao, kada smo preuzeli kino i počeli raditi skromno sa svim njegovim manifestacijama imali smo oko 30 tisuća gledatelja godišnje, a sada ih je više od 100 tisuća”, istaknuo je.

Dodaje i da je kino Europa bilo poticaj za stvaranje Kino mreže te očuvanju niza manjih kina u Hrvatskoj, što je znak da se publika ovdje vraća u kina, za razliku od nekih drugih zemalja.

Želja im je nastaviti dosadašnji rad i ostvariti ono što pokušavaju već pet godina no, kaže Matić, nemaju sugovornika u Gradu – obnoviti cijelo kino.

“Ne znam jesu li točne informacije da bi se kino Europa moglo pretvoriti u narodnjački klub kako se pričalo, no odgovorni u gradskoj vlasti trebali bi izaći u javnost i reći što planiraju s njime. Mi smo spremni preuzeti odgovornost, u kinu je 19 stalno zaposlenih ljudi, a imamo još tridesetak stalnih suradnika na mjesečnoj bazi “, dodao je.

Prva projekcija programa donosi dva kratkometražna filma – “Kino otok” Ivana Ramljaka i “Subotnje kino” Mamadoua Die.

“Kino Otok” poetski je dokumentarac o izgubljenoj kulturi posjećivanja kina u malim mjestima na hrvatskim otocima tijekom druge polovice prošlog stoljeća,

“Subotnje kino”, smješten u malenom gradu na sjeveru Senegala prati dvojicu dječaka koji očajnički žele pogledati film na velikom platnu u lokalnom kinu prije nego što ono zauvijek zatvori vrata.

Slijedi tajvanski dugometražni film “Zbogom, Zmajevo svratište” Tsaia Ming-lianga koji prikazuje staro kino u Taipeiju koje će se uskoro zatvoriti. Njegovi posljednji posjetitelji, šačica usamljenih i specifičnih stranaca, smještaju se svatko u svoj kutak dok film “Zmajevo svratište” King Hua posljednji put igra na velikom platnu.

Program donosi i “Jeste li gledali moj film?”, najavljen kao “ljubavno pismo čaroliji i snazi filmskoj iskustva koje zajedno doživljavaju stranci u mraku”. Film koristi pronađene filmske snimke, spajajući tisuće scena iz povijesti sedme umjetnosti u novu priču o filmovima i tome gdje ih gledamo.

Od trčanja gledatelja da uhvate mjesto u dvorani do staloženosti vještog projekcionista u kabini, redatelj i montažer Paul Anton Smith u tom filmu daje priču o odlasku u kino okrećući kameru prema publici, kao i kultne te potpuno nepoznate scene iz više od tisuću filmova svih žanrova tijekom osamdeset godina kina.

Tu je i film “Kraljevi ceste” Wima Wendersa, o neobičnom paru – putujućem serviseru filmskih projektora koji spasi život depresivnom psihologu pa njih dvojica odluče zajedno krenuti na put obilazeći seoske kinodvorane po Njemačkoj.

Posvećena Fritzu Langu ta dirljiva i duhovita priča o muškom prijateljstvu ujedno je portret zemlje još progonjene ratom. Nastao je bez scenarija, na temelju rute koja je prolazila kroz gradiće uza Zid koji su još imali kino.

Film “Posljednji projekcionist” donosi povijest britanskih nezavisnih kina, a u središtu je kino “Electric” u Birminghamu, najstarije aktivno kino u Britaniji koje je obnovio sam redatelj filma, Thomas Lawes, napravivši opsežno istraživanje prije ponovnog otvaranja.

Kino je otvoreno u doba nijemog filma 1909. godine, a spašeno je od rušenja i obnovljeno do punog sjaja u stilu art decoa 2004. godine.