Znanstvenike je dugo mučilo pitanje zašto ljudi vide tako mnogo oblika i figura u Rorschachovim mrljama, metodu psihijatrijske procjene koji je osmišljen prije gotovo jednog stoljeća. Ovaj je misterij možda dobio svoje objašnjenje.

Kako bi istražio dubine uma i otkrio njegove najmračnije tajne Hermann Rorschach osmislio je test, koji se, zbog svoje kontroverznosti, tek nedavno prestao koristiti. Iako mrlje nisu doživjele uspjeh u određivanju dijagnoza, ostale su izvor intriga među nekim znanstvenicima.

Najveći je misterij bio zašto ljudi vide toliko mnogo oblika i figura u Rorschachovim mrljama i kako se neki čudni obrasci više izdvajaju od ostalih.

Znanstvenici predvođeni Richardom Taylorom sa Sveučilišta u Oregonu analizirali su 10 Rorschachovih mrlja i otkrili da pet crnih i pet bijelih obrazaca varira u svojoj fraktalnoj složenosti. Što su fraktali na mrljama manje komplicirani, to ljudi više slika uviđaju i obrnuto. Fraktali su obrasci koji se ponavljaju u različitim omjerima veličine. Često se pojavljuju u prirodi, rubovima oblaka, konturama obala i u grananju drveća.

Švicarski psihijatar Rorschach je test s tintom osmislio 1921. godine. Tada je objavio deset kartica, pet u boji i pet crno-bijelih. Mrlje su napravljene izlijevanjem tinte na kartice, koje su zatim bile savijene napola i pritisnute toliko čvrsto da su se pojavili karakteristični simetrični obrasci.

Premda je Rorschach umro godinu dana kasnije, mrlje su se nastavile široko upotrebljavati u psihijatriji kako bi se ispitale osobnosti ljudi i njihovo mentalno zdravlje. Međutim, do kraja 20. stoljeća mnogi su psihijatri shvatili da u slikama koje su ljudi vidjeli u mrljama ne mogu mnogo toga pročitati.

“Danas su mrlje više pokazatelj kreativnosti. Ne znači da netko ima mentalni poremećaj, ukoliko jedna osoba vidi nilskog konja, a druga nagu ženu”, kaže Taylor.

Ukoliko ova intrigantna otkrića budu potkrijepljena daljnjim radom, Taylor vjeruje da bi mogla imati važan utjecaj za razumijevanje ljudskog vizualnog sustava i za izgradnju umjetnih bioničkih očiju.

Međutim, Mark Georgeson, koji proučava ljudski vizualni sustav na sveučilištu Aston u Birminghamu, smatra da studija postavlja nova pitanja, poput toga što je u obrascima od presudnog značaja za nastanak slika koje ljudi opažaju, zašto manje složene konture trebaju navesti ljude da vide više oblika i mogu li druge nefraktalne razlike u slikama utjecati na vrste i oblike slika koje ljudi vide.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.