Da nema ništa veće ni značajnije od majčinske ljubavi govori i majka Kumrisan Gunes koja četiri godine na leđima nosi svog sina u školu.

Kumrisan ima troje djece, a najmlađi među njima, 14-godišnji Ramazan, nepokretan je od desete godine. Kako ne bi zaostajao u obrazovanju, 60-godišnja majka Kumrisan Gunes sina nosi na svojim leđima do škole koja je kilimetar udaljena od njihove kuće.

Ramazan je ostao nepokretan unatoč operaciji kojom su mu liječnici pokušali vratiti sposobnost hodanja.

Kumrisan Gunes kaže da čini sve kako bi njen sin bio sretan i kako se ne bi osjećao drugačije od ostale djece. 

Njen suprug je bio pastir, ali je zbog zdravstvenih problema morao napustiti taj posao. Tako da sad majka Kumrisan brine i o sinu i o suprugu.

Do prije godinu dana nosila je sina svakodnevno na leđima kuda god bi krenula. Međutim, nakon što su prošle godine dobili invalidska kolica, sada, posebno u ljetnim danima, sina može češće izvoditi van. 

“Upisala sam ga u školu, jer je on tako želio. Četiri godine ga u školu nosim na leđima. Ne osjećam se neugodno zbog toga”, ispričala je Gunes za Anadoliju.

Kaže, kada pogleda lice svoga sina, sav njen umor nestaje. Dodaje kako Ramazan nema prijatelja, pa vrijeme uglavnom provodi s njom, ali joj i pomaže u obavljanju kućnih poslova.

“Majka me odgajala, nosi me u školu, vraća, pere moju odjeću… Majka je moje sve“, poručio je dječak Ramazan.