Ljudi koji nisu navalili skupljati zalihe u ovoj krizi su altruisti: brinu za druge i zajednicu bez obzira na cijenu koju će platiti. Zato je važno da postoje društveni korektivi, kažu stručnjaci.
Ovih smo se dana nagledali fotografija potpuno ispražnjenih polica iz trgovina diljem svijeta. Teško je i procijeniti što su sve ljudi nakupovali i u kojim količinama, no jasno je da to može stvoriti velike probleme drugima, koji nisu odmah odjurili u trgovine i ne ponašaju se kao skupljači. To u konačnici može dovesti do sukoba između interesa pojedinca i interesa društvene zajednice, pa je psiholozima zanimljivo razumjeti tko su ljudi koji reagiraju kao sakupljači i zašto to čine, piše dr. Matt Johnson, na portalu Psychology Today, a prenosi 24sata.
VEZANE VIJESTI
Nova istraživanja pokazuju kako nije za očekivati da će svi navaliti na skupljanje zaliha, na to značajno utječe osobnost, kaže dr. sc. Simon Columbus, s Odsjeka za eksperimentalnu i primijenjenu psihologiju na Sveučilištu Vrije u Amsterdamu.
Kaže kako takvo ponašanje predstavlja izazov i za ekonomiste koji ponekad provode određena istraživanja, koja se temelje na prethodnim radovima o osobnosti i ponašanju sakupljača. Columbus je otišao korak dalje i proveo dvije studije baš u vrijeme pandemije koronavirusa, pružajući rijedak izravan pogled na odnos osobnosti i skupljanja zaliha.
Kroz dvije studije otkrio je da su se ljudi koji su imaju visoko razvijen osjećaj poštenja i poniznosti suzdržali od gomilanja zaliha. Ova osobina je izrazito povezana s prosocijalnim ponašanjem, povjerenjem u druge i sklonošću da se pazi na druge. Drugim riječima, to su ‘dobri ljudi’.
To otkriće, naravno, baš i ne iznenađuje. Ono što je iznenadilo jest opažanje da stvaranje zaliha nije potaknuto uvjerenjem da će i drugi učiniti isto. Columbus kaže: “To sugerira da ljudi koji se suzdržavaju od gomilanja zaliha to rade svjesni toga da će možda i platiti cijenu za svoje ponašanje. Ukratko, ova otkrića sugeriraju da se od gomilanja zaliha suzdržavaju ljudi koji su izrazito altruistički orijentirani.”
#related-news_0
Ukratko, ako želimo suzbiti gomilanje zaliha, treba poticati altruizam. No, koliko god to zvuči jednostavno, dokazi govore da je i osjećaj poniznosti, kao i većina osobina ličnosti, relativno otporan na promjene. Ljudi postaju nešto više altruistični s godinama, no to neće značajno promijeniti naviku da gomilaju zalihe.
Treba sagledati čimbenike koji utječu na ponašanje u određenoj situaciji. Naime, jedna od definicija poštenja/poniznosti (u Ashton i Lee), kaže da to predstavlja tendenciju ljudi da budu pošteni i iskreni u odnosima s drugima, u smislu suradnje s drugima, čak i kad ih netko može iskoristiti.
“Ukratko, to je sklonost da ne eksploatirate druge, čak i ako možete biti u situaciji da to izbjegnete”, kaže Columbus. Razina ponašanja koje potencijalno vodi do nestašice u velikoj je mjeri izvan naše kontrole. Suzbijanje gomilanja zaliha uglavnom se svodi na stvaranje sustava u kojemu drugi neće biti u situaciji da lakše dođu do njih, ali će biti postignuta kompenzacija.
#related-news_0
Jedna od strategija je stvaranje takvog sustava cijena koji destimulira kupovinu veće količine proizvoda. Mali supermarket pod nazivom Rotunden popularizirao je to u Danskoj. Kako bi obuzdali navalu na sredstva za dezinfekciju ruku, prvo sredstvo prodavali su po normalnoj cijeni od 40 kruna (oko 40,47 kuna), dok je druga bočica stajala čak 1000 kruna (oko 1020 kuna). To je “ohladilo” interes kupaca za gomilanjem sredstva za dezinfekciju.
Druga ključna strategija je primjena socijalne kazne, odnosno osramoćivanje. Možda svi već imamo prirodnu sklonost tome, no profesorica psihologije dr. Stephanie D. Preston sa Sveučilišta u Michiganu sugerira da je uključivanje u društveno sramoćenje evoluirana prilagodba, prenosi 24sata.
“Kao društvena vrsta, ljudska bića uspijevaju kada rade zajedno, u najboljem interesu grupe. Sramota treba biti prirodna reakcija, posebno u doba potencijalnih nestašica”, kaže ona. U doba društvenih medija, socijalna sramota je posebno snažno ‘oružje’. Tako psihologinja ukazuje na nedavni primjer Matta Colvina, mladića iz Tennesseeja, koji je kupio gotovo 18.000 boca sredstva za dezinfekciju ruku u nadi da će ih prodati po većoj cijeni. Zbog brze reakcije na Twitteru, sve je završilo s donacijom, a njegova priča služi i kao upozorenje za druge koji su možda razmatrali sličnu taktiku.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
