Često s nostalgijom gledamo na neka prošla vremena, tvrdeći da nam je prije 10, 20 ili 30 godina bilo mnogo ljepše. Lakše se živjelo, pronalazilo posao, zabave su bile bolje... I dok se mnogi od nas sjećaju tih starih vremena, oni malo mlađi o njima mogu čitati, i učiti, iz knjiga i časopisa.
Tako je časopis “Adam i Eva” u rujnu 1972. godine proveo anketu o tome kako su “galebovi” u Jugoslaviji letjeli za strankinjama. Anketu je vodio Rašan Županič, a u nastavku vam donosimo priče mladih “galebova” koje su prikupljene u anketi:
UMAG
S. M, student iz Umaga:
“Ovdje sam se zaposlio u jednom turističkom objektu. Naravno, nakon posla glavna “fora” su mi žene. Za mjesec dana promijenio sam dvije ljubavnice – po jednu iz svake “ture”. Znate, turisti dolaze svakih petnaestak dana, ali ima i izuzetaka. Jedna, Marija iz Italije, htjela je da idem živjeti u Napulj, a ja za sve Marije na svijetu ne bih napustio moj rodni Umag. Druga je bila Čehinja, iz Ostrave. Ona je htjela da dođe živjeti u Jugoslaviju. Začudo, obje djevojke govorile su da me vole! Talijanka je trošila pare za naš provod, a kod Čehinje je bilo obratno; na kraju sam ipak dobro prošao. Naravno, ni na kraj pameti mi ne dolazi da oženim neku od njih”
S. C, konobar iz Umaga:
“Od maja mjeseca do danas išao sam sa dvadeset i sedam žena, od čega su njih dvadeset djevojke. Sve su bile strankinje. Znate, domaće “ribe” ne dolaze u obzir u ove sparne ljetne dane. Mi njih čuvamo za zimu! Da vam pravo kažem, s ovim ženama imao sam samo seksualne odnose i nijedna nije pravila problema. Od jedne Njemice izvukao sam materijalnu korist: rekao sam joj da se moram dobro hraniti, a da je plata mala. Ona mi je dala pare, koje sam zatim morao “zaraditi” – u krevetu s njom”
POREČ
F. K, učenik iz Poreča:
“Zaljubio sam se u jednu mladu Njemicu, i ona bi htjela da dođem kod nje. Zapravo, cilj mi je bio da osvojim što više djevojaka, ali, eto, desilo se ono čemu se nisam nadao. Da li tu strankinju volim, to sada ne mogu reći? Vrijeme će kazati svoje …Ona je već otišla u svoju zemlju i ja idem s drugim strankinjama. Međutim, moje misli su stalno u Frankfurtu”
M. J, službenik iz Zagreba:
“Došao sam u Poreč zato što ovdje dolazi mnogo lijepih žena. Inače, ja sam rastavljen i zato sam se odlučio za avanture. Zabavljam se s jednom Francuskinjom, koja mi odgovara, i zato je neću mijenjati. Nije mi do iskorištavanja; to rade “fakini”. Imam trideset godina i spreman sam platiti piće djevojci s kojom se zabavljam, a ni ona nije škrta. Naravno, to je, i ostat će, samo flert”
PULA
G. L, šofer iz Pule:
“Iako imam trideset i dvije godine, još se nisam oženio. Krivci su more i strankinje. Volim strankinje sa Zapada, ali više osvajam Čehinje i Poljakinje. Dokaz je da sam prošle godine bio čak desetak puta u Čehoslovačkoj. Naime, posjećujem svoje ljubavnice, i to im godi. Mrzim muškarce koji iskorištavaju strankinje! Ja sam do sada potrošio na moje ljubavnice jednu “vilu”. Nemam vilu, ali zato sam se nauživao “strane” ljubavi”
N. M, nastavnik iz Pule:
“U sezoni radim kao portir u jednom noćnom baru, i tu sam upoznao mnoge žene. Više volim udate. Nisam od onih muškaraca koji mnogo bira … Sviđaju mi se sve žene. Najviše me je strah da koja ostane u drugom stanju, jer, znate, ja uopće ne pazim kod “onih stvari”
OPATIJA
N. M, student iz Opatije:
“Nema nigde drugdje lijepe “Abazie”! To je bio i ostaje najljepši gradić na svijetu. Gdje se najviše voli, ako ne u Opatiji! Gdje se ljepše spava nego u Opatiji! Došao sam ovamo da nešto zaradim, ali od strankinja, a ne teškog posla. Govorim četiri strana jezika, a to mnogo znači kod “ufiranja”. Ovdje dolaze fine “mačke” i već sam nešto zaradio. Jedna me hranila čitavih mjesec dana. Ali, kakva hrana! Svaki dan najkvalitetnije ribe i meso!”
M. G, ekonomist iz Zagreba:
“Već godinama dolazim u ovaj istarski raj. Ovdje sam najsretniji … Jedino što ne valja, to je da imam malo godišnjeg odmora. Evo, ovo je moja ljubavnica koja je došla iz dalekog Njujorka. Puna je dolara! Vjerujem da će me izdržavati do kraja ljetovanja. Inače, moram vam reći da nisu vremena kao nekad. Posljednjih godina one i te kako gledaju na svoje novce. Ako me ne bude htjela hraniti, tražit ću drugu …”
RAB
Š. K, učenik iz Raba:
“Imam osamnaest godina i već dvije godine flertujem sa strankinjama. Domaće djevojke su ljubomorne, ali i one su počele voditi ljubav sa strancima, pogotovo s Talijanima. Ugledao sam se na starije s našeg otoka, koje sam kao “klinac” često promatrao kako vode ljubav na plažama i u šumi. Moja ljubav je iz Engleske. Engleskinje su čudne i teško ih je razumjeti u ljubavi i seksu. Željan sam avanture, i to je sve. Od maja do oktobra imat ću dosta strankinja i vjerujem da ću prikupiti iskustva za naše djevojke”
M. P., radnik iz Raba:
“Na Rabu nema mnogo domaćih mladića. Većina ih je otišla u veće gradove ili inozemstvo. Mi koji smo ostali, zimi imamo naše djevojke, a ljeti idemo u “lov”. Moji iz familije imaju čamac i to je za mene prednost u odnosu na neke moje prijatelje. Turistkinje vodim na male plažice i tamo vodimo ljubav. Nemojte me krivo shvatiti: ne radi se o grupnom seksu, već vozim jednu po jednu, kako stižu ovamo. Onda odlaze svojim kućama i pišu mi. Neke dolaze opet i priča se obnavlja”
ZADAR
K. D., službenik iz Zadra:
“Nije više kao ranijih godina. Strankinje ne žele hraniti “galebove”! Uvijek se nađu neke kojima nije problem potrošiti “šolde”, ali to umire. Nema više ni one ljubavi kao prije desetak godina. Časna rič, znao sam se zaljubit u strankinju i možda bih se oženio da nismo daleko. Ali, danas odeš na plesnjak, a nakon toga već je tvoja! Nema onog “gušta”. Kažem vam, prošla su ona lijepa stara vremena”
R. L., student iz Ljubljane:
“Svake godine odlazim na ljetovanje u drugi grad. Dosadno je dolaziti uvijek u isto mjesto. Isti ljudi, iste ljubavnice … Najljepše mi je bilo u Dubrovniku. Samo, tu ima dosta naših koji “mute”, a Dubrovčani su najveći “galebovi” za osvajanje strankinja. Ja se želim zabavljati i nije mi važno tko plaća. Naravno, bolje je da plati ljubavnica, ali i one nisu mnogo darežljive. Rijetki su oni naši momci koji strankinje hrane”, piše Index.