Tople kolovoške večeri u Madridu bujica korisnika izlazi iz solarija, jer se čak i u sunčanoj Španjolskoj želja za preplanulim tenom pretvara se u ovisnost.
Glavni grad Španjolske ima 2749 sunčanih sati godišnje, po tamošnjem meteorološkom zavodu. To studenticu Macarenu Garciju neće odvratiti od UV zračenja u solariju.
“Mojoj obitelji to se ne sviđa, govore mi da to nije zdravo… ali oni žive pokraj plaže. Ja radim u gradu i isto želim biti preplanula”, rekla je Garcia na izlasku iz solarija Solmania u središtu Madrida. U tome nije jedina. Jose Manuel Rodriguez, ljepuškasti 36-godišnji plesač dolazi u salon tri puta tjedno. On želi zadržati svoju preplanulost cijelu godinu.
Dermatolog Jose Carlos Moreno to bez oklijevanja naziva ovisnošću. “Postoje ljudi koji misle da nikada nisu dovoljno preplanuli” i uspoređuje ih s anoreksičarima koji uvijek misle da su predebeli. Po profilu to su većinom žene i muškarci ispod četrdesete koji prekomjerno dolaze u solarij jer žele čokoladnu boju kože.
Saloni za sunčanje ili solariji pojavili su se u Americi osamdesetih godina i tamo se već desetak godina govori o novoj ovisnosti – tenoreksiji.
Simptomi su slični ovisnosti o heroinu, tvrdi profesor Joel Hillhouse sa fakulteta javnog zdravlja u Tennesseeju. Ovisnici imaju snažnu želju za preplanulim tenom, potrebu za sve većim “dozama”, osjećaj tjeskobe kad se ne “sunčaju”, euforiju kad to rade, i živcira ih kad im prijatelji ili obitelj prigovaraju da s tim pretjeruju.
Svjetska zdravstvena organizacija od 2012. godine uređaje za umjetno sunčanje klasificira kao kancerogene. Prva država koja je solarije zabranila bio je Brazil 2009., a to je pet godina poslije učinila i Australija, zemlja koja ima najveću stopu melanoma po glavi stanovnika u svijetu.
Po istraživanju australskih znanstvenika, umjetno sunčanje u solariju povećava rizik od melanoma, najsmrtonosnijeg oblika raka kože, za 20 posto.
Za ovisnike o preplanulosti nema posebne terapije. Hillhouse savjetuje osnivanje grupa za podrušku poput anonimnih alkoholičara.