Antibakterijski sapuni na bazi osporavanog sastojka triklosan, nisu ništa učinkovitiji od običnog sapuna za dezinfekciju ruku, navodi se u studiji objavljenoj u srijedu u časopisu The Journal of Antimicrobial Chemotherapy.
Da bi dokazala tu tvrdnju, ekipa koju vodi dr. Min-Suk Rhee sa sveučilišta Korea University u Seulu proučavala je na dva načina kakav učinak na bakterije ima triklosan, antiseptik koji se najviše rabi u antibakterijskim sapunima.
Znanstvenici su testirali taj sastojak na 20 soja bakterija (primjerice E.Coli, salmonelu, zlatni stafilokok…), a s druge strane na 16 odraslih osoba. Usporedili su učinkovitost običnih i antibakterijskih sapuna na uklanjanje mikroba s ruku.
Bakterije su izložili triklosanu tijekom 20 sekundi na 22 stupnja Celizijevih (ambijentalna temperatura) i pri toplijoj temperaturi, stvarajući tako uvjete pranja ruku u uobičajenom životu.
Za testiranje su rabili 0,3 postotni koncentrat triklosana, što je maksimalna količina dopuštena u Europskoj uniji, Kanadi, Australiji, Kini i Japanu.
Volonteri koji su sudjelovali u istraživanju prali su ruke antibakterijskim i običnim sapunom i ustanovljeno je da nema nikakve važne razlike u “baktericidnom učniku” običnog ili antibakterijskog sapuna.
PROČITAJTE JOŠ
Triklosan je baktericidno sredstvo koje se odavna koristi u brojnim higijenskim proizvodima- sapunima, zubnim pastama, deodorantima te u kozmetici.
“Milijuni potrošača u Sjedinjenim Državama rabe antibakterijske sapune za pranje ruku ili tijela, trošeći gotovo milijardu dolara na godinu”, ističu znanstvenici i žale što ti korisnici očekuju da će ih sredstvo zaštiti od infekcija više nego obični sapuni.
Podsjećaju također da je znatan broj proizvođača zbog kontroverzi o opasnosti triklosana, povukao to sredstvo iz svojih proizvoda. Samo 13 od 53 antibakterijskih sapuna u Koreji u 2014. sadržalo je triklosan.
U Sjedinjenim Državama su sanitarne vlasti odlučile dodatno proučiti sigurnost tog sastojka nakon studija koje su povezale triklosan sa slučajevima otpornosti na antibiotike i slučajevima hormonalnih poremećaja, pa bi se njegova uporaba mogla znatno ograničiti.
