Kako se treba ponašati ako vaš pas zadobije ozljedu mekog tkiva

Ljubimci 01. srp 201916:01 > 16:05
Shutterstock

Psi kao i ljudi mogu istegnuti mišić, iščašiti zglob ili pokidati ligamente, pa čak i slomiti kost u ekstremitetu.

Meka tkiva su mišići, ligamenti i tetive. Većina ovih ozljeda nastaje od padova, udarca tupim predmetom, tuče, automobilskih nesreća. Bilo da su nastale u nekoj nesreći ili igri i zabavi, variraju od blagih do krajnje teških i kompliciranih. Ovakve ozljede mogu se dogoditi svakom psu, mada su neki i genetski predisponirani. Nije bitno radi li se o malom bijelom psu kao što je maltezer ili velikom psu težine preko 50 kg – svi oni mogu nastradati. Kada se javi šepanje, to je znak da ljubimac trpi bol i da što prije treba potražiti pomoć, prenosi Petface.

Blaga istezanje ili uganuće često će spontano zarasti za par dana. Ipak, ako niste veterinar, nemojte na svoju ruku liječiti psa ako uočite da se ne oslanja na nogu duže od dva dana. Na prvom mjestu, ne možete znati radi li se o prijelomu kosti ili ozljedi mekih struktura. Naprsnuća i lomovi zahtjevaju snimanje rentgenom i potom potpuno drugačiji pristup sanaciji ozljede. Čak i ako se radi o ozljedi mekih tkiva, ona treba biti pravilno i kvalificirano procijenjena, kako bi se primijenila najbolja metoda liječenja.

Glavni simptomi ozljeda su oticanje i bol. Mnogi psi imaju takozvani visok prag bola i dugo se neće žaliti i pokazivati neugodnost koju osjećaju. Generalno se psi rijetko žale na bol, jer je to znak slabosti koji se ne smije pokazivati. U takvim situacijama je teško procijeniti težinu ozljede bez kvalitetnog pregleda.

Ozljede se mogu manifestirati manjim modricama ili ozbiljnim otocima koji se javljaju i kod teških ozljedama kao što su rupture ili pucanja ligamenata. Kod težih ozljeda, ponekad se mora pristupiti i kirurškom zahvatu. Generalno, ozljede mekih tkiva se teško dijagnostificiraju.

Rendgen aparat je u takvim slučajevima potpuno beskoristan. On se koristi kod ozlijeda kostiju, jer X-zraci ne mogu registrirati meka tkiva i promjene na njima. Samo obučen veterinar može procijeniti vrstu i ozbiljnost ozljede na osnovu otoka, bola i opsega kretanja koje pas ima oko ozljede. U zavisnosti od ozljede i temperamenta, ponekad se ovi pregledi moraju obaviti uz primjenu anestezije.

Kod terapije ovih ozljeda najvažnije je mirovanje. Iako izgleda jednostavno, ovo nije ni malo lako izvesti. Psima prije svega ne možemo objasniti da moraju ležati, odmarati i ograničeno koristiti ozlijeđeniekstremitet i sačekati da se ozljeda sanira. Isto tako, čim prestanu osjećati jak bol, oni se počinju ponašatiju kao prije incidenta. Bol relativno brzo prođe zahvaljujući ljekovima protiv bolova koje propisuje veterinar.

Dan, dva nakon terapije analgeticima psi počinju da odbijati mirovanje kao dio liječenja. Mirovanje se može osigurati ograničavanjem kretanja na malom prostoru. Ukoliko je neophodno, psa sa ovakvim ozljedama možete držati i u transporteru. Izvodite ga samo kako bi obavio svoje fiziološke potrebe na kratkom povodcu i sa veoma malo kretanja. Ne dozovoljavajte mu upotrebu stepenica, kretanje na klizavoj podlozi i svako skakanje, trčanje i igru sa drugim psima ili životinjama u domu i okruženju. Ukoliko psa zbog velike težine ne možete nositi preko stepenica, napravite improviziranu rampu po kojoj će se kretati.

Važno je da se liječenje u potpunosti završi prije nego što se pas vrati uobičajenim aktivnostima. Ukoliko ozljeda nije potpuno sanirana može doći i do pogoršanja stanja, ponavljanja ozljede, a to znači cijeli proces ispočetka. Ponekad je za ponovljene ozljede potrebno i više vremena za oporavak nego kada se to dogodilo prvi put. Kod ozljeda mekih tkiva posebno je korisna primena fizioterapije. Fizikalne masaže, upotreba aparata sa laserom, bioptron lampe i hidroterapija ubrzat će proces oporavka.

Psi se vole igrati, skakati, juriti međusobno ili za nekim predmetom koji im bacamo. Zbog toga su stalnoj opasnosti da dođe do nekog sudara, udarca, proklizavanja ili uganuća. Sve to ne možemo predvidjeti niti na neki efikasan način sprečiti, osim da ih stalno držimo na kratkom povocu i ne dozvolimo takve vesele aktivnosti, što nema nekog smisla. Da, opasnost od ozljede mekih tkiva postoji, ali ukoliko znamo kako postupati s njima i surađujemo s veterinarima koji ih liječe, naši ozlijeđeni ljubimci će veoma brzo ponovo stati na svoje noge i nastaviti sa svojim omiljenim igrarijama.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter| Facebook | Instagram.