Više od četiri desetljeća australski pjevač i pisac Nick Cave, pokušavao je razumjeti prirodu Boga i seksualne želje kroz svoje iskrene, intenzivne pjesme.
Iako je Australiju napustio 1980. Cave kaže da ga Wangaratta – njegov rodni grad u jugoistočnoj državi Victoria, s populacijom od 17.000 ljudi – i dalje “inspirira manje više u svemu”.
“Definitivno ima ogroman utjecaj na moje pjesme”, rekao je Cave. “Ideja rijeke i otvorenog prostora i malog grada – sve to dolazi iz života u tom užasnom gradu”.
“Bilo je to grozno mjesto za odrastanje zbog opakih policajaca koji su svima zagorčavali život”, rekao je Cave na premijeri filma o njemu “20, 000 Days on Earth”.
Cave se iz Melbournea preselio u London sa svojim punk bendom The Birthday Party čiji je sumorni zvuk najavio gothic pokret na glazbenoj sceni. Njihove svirke bile su ozloglašene, a u filmu se vidi kako netko iz publike urinira na basista Tracyja Pewa.
Cave je na premijeri u New Yorku rekao da je njegovo australsko porijeklo u početku bilo problem u Londonu, ali da je uspio pronaći slobodu u osobnom razvoju kada se s bendom preselio u Zapadni Berlin.
PROČITAJTE JOŠ
Britanski mediji “tada nisu razumjeli da australski bend može svirati muziku koja je originalna. Mislili su da mnogo vremena provodimo s domorodačkom populacijom”.
Cave je s drugim bendom The Bad Seeds više eksperimentirao sa zvukom i ubacio elemente američkog bluesa u mračne dijelove njihove glazbe. Najprepoznatljivija pjesma “The Mercy Seat” je priča s biblijskim referencama o ocu osuđenom na smrt na električnoj stolici.
I pored religioznih tonova koji se pojavljuju u većini njegove muzike, Cave je u filmu rekao da je imao “čudnu vezu s idejom Boga”.
“U mojim tekstovima neko takvo biće postoji. U stvarnom svijetu, ne vjerujem u to. Religija me je interesirala kada sam koristio mnogo narkotika”.
Film prati Cavea tijekom, naizgled, banalnog 20.000 dana njegovog života. Cave svojim Jaguarom ide kroz Brighton gdje sada živi sa suprugom, manekenkom Susie Bick i, kao da je taksist, razgovara s putnicom na zadnjem sjedištu – Kylie Minogue, također Australskom s kojom je snimio hit “Where the Wild Roses Grow”, i koja razumije Caveov strah da će ga zaboraviti.
Film koji je premijeru imao na Sundanceu i festivalu u Berlinu, prikazuje Cavea kako dijeli pizzu s dvojicom sinova dok gledaju nasilni film ili dok jede jegulju s dugogodišnjim suradnikom Warrenom Elisom koji dirigira francuskim školarcima dok pjevaju jednu Caveovu pjesmu s najnovijeg albuma.
Cave, čiji su drugi roman “The Death of Bunny Munro” i mnoge pjesme prepuni seksa, suho svom terapeutu govori o svom prvom seksualnom iskustvu i kako mu je otac čitao Nabokovu “Lolitu”.
U filmu on govori o susretu s Bickovom kao kulminaciji njegovog života punog “erotskih susreta”.
Iain Forsyth, koji je s Jane Pollard režirao film, kaže da su namjerno izbjegli opsjednutost glazbenih dokumentaraca da pokažu “pravu ličnost” i pravog čovjeka iza rock zvijezde.
“Mitologija je sastavni dio priče kao i sve drugo. Zapravo, to jeste priča”, rekao je Forsyth.
