Đorđe Balašević na čitavom području bivše Jugoslavije broji na stotine tisuća fanova, no unatoč tome ima i onih koji ga ne vole.
U intervjuu za tjednik NIN, Balašević je dao opsežni intervju Olji Bećković i otkrio da još uvijek postoji jedan grad u BIH u kojem je nepoželjan.
PROČITAJTE JOŠ
“U pitanju je Banja Luka, nažalost. To je grad iz kojeg mi stalno šalju neke poruke. Čuvamo metak za tebe. A, onda sam ja odgovorio, super, mislim nije lijepo što čuvate metak za mene, ali je lijepo što ste neki ipak sačuvali…”, rekao je Balašević.
Balašević 26. prosinca stiže i u zagrebačku Arenu.
Napisao je i osobnu najavu tog koncerta:
“Nije mi lako da najavim koncert u Zagrebu. Ne mogu li jednostavno reći da će to biti ‘ono naše’? Osnovna pravila marketinga nalažu da obavezno spomenem ‘novi CD’, ‘nezapamćeni događaj’, a u najgorem slučaju barem ‘specijalne goste’… I onda sam u sosu. U umaku, alijas… Da je to bar bilo prošle godine, mogao sam događaj reklamirati kao jubilaran, desetogodišnjicu od izlaska mog posljednjeg CD-a? Što se ‘nezapamćenih događaja’ tiče, bije me maler da uvijek učestvujem samo u zapamćenim događajima.
Ali tek oko ‘specijalnih gostiju’ nastaje teški zaplet? Njih, naime, tek i treba da pozovem, i to upravo ovom najavom, a planira se da budu pravilno raspoređeni po parteru, na tribinama i na galeriji… Ali kakva će biti koncepcija, pitaju me? Koncepcija? Šta, sad i to mora? To je sigurno nešto novo, zbog Europske Unije? Pa, dobro, recimo da se u tom slučaju ‘koncepcija’ koncerta bazira na tome da mi započnemo pjesmu, a ostali je prihvate. Da u pojedinim pasažima klavir sačuva intimu Kerempuha. I da u nekim solo dionicama virtuoznost svakog od sedamnaest muzičara dostigne akademsku akustiku Lisinskog. Ali da se strogo vodi računa o tome da se sve to uklopi u glasove Mješovitog Zbora Arene, jer ovo je njihov koncert, kao što već negdje rekoh?
Ti ‘veliki’ koncerti uvijek pripadaju prvenstveno publici, a ovo će, po svemu sudeći, biti Veliki Koncert, bez navodnika… Ne vrijedi, eto… Kakogod okreneš, sve ipak neizbježno navodi na onu, možda pomalo amatersku, ali definitivno jedinu moguću najavu… Dame i gospodo, dakle… Arena Zagreb, 26. prosinca… ‘Ono naše’…”
Đole
