Bivši zagrebački reprer Marko Lasić Nered objavio je potresan status na svom facebook profilu u kojem je otkrio kako vodi borbu protiv opake bolesti.

Njegov status prenosimo u cijelosti:

”Prije 4 tjedna bio sam na sistematskom pregledu u Madirad poliklinici. Otkrili su mi nešto na mjehuru. Isti tren sam poslan u Vinogradsku, na hitnu gdje su mi ponovili ultrazvuk i pozvali primarijusa Dr. Štimca s urologije. Primarijus pogleda snimku i naruči me na cistoskopiju za dva dana. Prođu duga dva dana i na cistoskopiji primarius kaže, premlad je, moramo ga operirati što prije. I zove anesteziologa. Za 2 tjedna zakažu termin operacije, a mene ostave u jadu i nevjerici jer na svim uputnicama piše sumnja na zloćudni tumor.

Moj se život zaustavio. Sve je stalo, telefoni, mailovi, potrebe, želje, obveze. Više ničeg nije bilo osim te dijagnoze i praznine. Nevjerica, kako je to moguće, kako ću to objasniti djeci, koje su mi šanse, s čim se to borim ako se borim, strah, koliko mi je ostalo, kako ću to pobijediti, što je uzrok tome.

Vjernik sam pa kažem sve u Božje ruke, i probdijem dugu mučnu noć gledajuću u krevetu klince i ženu. Molio sam i u sebi lomio stranice svog života kao krede, jednu po jednu.

U drugih par dana napravio sam Citologiju urina, u iščekivanju nalaza sjedam za komp i Googlam o tumorima mjehura, čitam forume i ostale stvari od kojih mi nije bilo lakše, samo gore. I odlučim ne čitati više ništa. Ponovo padam u neki rascjep između nevjerice, tuge i života koji prolazi pokraj mene.
Stižu nalazi citologa, nema krvi u urinu, mene ne boli, ne peče, ne pišam krv, ali nitko mi ne želi potvrditi da je sve uredu. Odlazim kod svoje doktorice opće prakse da mi objasni nalaz i trebam li se još brinuti. Dr. Jasna Rodbinić me smiri na tren, ali sve ostaje na tome što će reći histološki nalaz.

Vinogradska 22.03.2017 (srijeda) primaju me u bolnicu i pripremaju za operaciju. Radim intravensku pijelografiju, dobijem koju tableticu i zaspem. Ujutro sam bio prvi na redu radi svojih godina. Operirao me primarius Dr. Štimac. Bio sam budan, dobio sam epiduralnu u kičmu. Izvadili su tumor! Molio sam da mi ga pokažu i pokazali su mi ga. Nije izgledao kako sam ga zamišljao. Izgledao je kao neka biljka koja raste u moru i ljulja se kako je morske struje nose. Vraćaju me u sobu…

Slijedi oporavak i otpusno pismo na kojem piše: po primitku se dodatno obradi. Urografski/ manji proliferat na desnoj lateralnoj stijenci, bez reperkusija na kanalni sistem, bez znakova infiltracije, proksimalni kanalni sistem uretera i bubrega urednog nalaza. Nakon pripreme dana 23.03.2017 u regionalnoj anesteziji učini se gore navedeni zahvat.

Kad sam izlazio iz bolnice mislio sam da ću osjetiti olakšanje, ali nisam. Nisam jer mi nitko od doktora nije rekao da će biti sve u redu. Čeka se histološki nalaz. Nakon nalaza odredit ćemo terapiju. Pitam doktora kako terapija izgleda, a doktor kaže ovisno o nalazima; možda ćemo vam davati 6 tjedana injekcije u mjehur, možda ćemo vam trebati izvaditi mjehur, a možda ništa od toga. I sve ostane na tome.

Histološki nalaz je gotov. Radi se o tumoru niskog malignog potencijala.

Sada kada je sve gotovo, znam točno što prolaze ljudi s ovakvom dijagnozom i zato se osjećam dužan napisati ovaj post. Ovaj post sam napisao da ne zaboravim koliko je malo potrebno za sreću. Post sam napisao da ne zaboravim da smo najveće blago jedni drugima.

Ovo je iskustvo koje ne želim zaboraviti .. i praviti se kao da se nije dogodilo. Ovo je iskustvo koje me promijenilo, na bolje .. ,a moje molitve od sada će barem jednom tjedno biti uz one koji se nađu na putu ove podmukle bolesti. Bez obzira na ishod; Sve će biti uredu”, stoji u objavi.