Kiselost oceana porasla je prosječno 26 posto zadnjih 200 godina i apsorbirala više od četvrtine emisija CO2 koje je svojim aktivnostima proizveo čovjek, a ta će se pojava nastaviti, stoji u izvještaju objavljenom u Seulu.

Tridesetak znanstvenika okupljenih u sklopu Konvencije o biološkoj raznolikosti proučilo je stotine postojećih studija o toj pojavi i pripremilo sintezu za 12. skup UN-ove konvencije za zaštitu bioraznolikosti koji se održava u Pyeongchangu u Južnoj Koreji.

U izvještaju se ukazuje na ozbiljnost te pojave kojoj po brzini nema presedana, ističe se da su učinci vrlo raznoliki i ukazuje na činjenicu da će se ona nastaviti idućih desetljeća.  

“Neizbježno je da će za 50 do 100 godina, antropogenske (izaziva ih čovjek) emisije ugljičnog dioksida nastaviti povećavati kiselost oceana do razina koji će imati masovne posljedice, najčešće negativne, na morske organizme i ekosustave te na dobra i usluge povezana s njima”, ističu znanstvenici.  

Kiselost oceana varira u toku dana i sezona, lokalno i regionalno i ovisi o dubini voda. “Ekosistemi i staništa uz obalu podložniji su tim promjenama od onih koja su na otvorenom moru”, ističu.

Tako primjerice kiselost oceana snažno utječe na plodnost nekih vrsta, dok su druge otpornije. Koralji, mekušci, bodljikaši (morske zvijezde, ježinci, morski krastavci i sl.) vrlo su osjetljivi na te promjene koje smanjuju ritam njihova rasta i postotak preživljavanja.  

S druge strane, nekim algama i mikroalgama i nekim tipovima fitoplanktona takve promjene odgovaraju.

U izvještaju se ističu i ekonomsko-društvene posljedice kiselosti koje su već vidljive u nekim dijelovima svijeta, primjerice na akvakulturu na sjeverozapadu Sjedinjenih Američkih Država ili na kulturu kamenica.  

Opasnosti su velike za koraljne grebene u tropskim zonama jer “sredstva za život 400 milijuna ljudi ovisi o tim staništima”, upozoravaju stručnjaci.

Učinke kiselosti ocena treba dodatno istražiti, zaključuje grupa te ističe da jedino smanjenje emisija CO2 može iskorijeniti taj problem.