Ako se vaše dijete i nakon negativnih rezultata testiranja i dalje žali na bol u želucu ili na glavobolju, uzrok možda nije fiziološke prirode već je riječ o psihosomatskom problemu najčešće uzrokovanom emocionalnom reakcijom na stres.

Roditelji bi trebali shvatiti djetetove žalbe ozbiljno i pritom ne zaboraviti da njihovo žaljenje na bol može uistinu upućivati na realnu fizičku bolest, savjetuju njemački pedijatri. 

Preporučuju im da ostanu smireni, ali i da budu oprezni te da zakažu posjet pedijatru. Ako su roditelji vidljivo uznemireni ili zabrinuti samo će pojačati djetetove simptome.

“Mi dječji psihijatri uvijek najprije isključimo tjelesne uzroke boli prije razmatranja simptoma psiholoških problema kod djeteta i prije nego što donesemo odluku o prikladnom obliku liječenja”, kaže dr. Beate Kentner-Figura, voditeljica Klinike za rehabilitaciju i psihosomatske probleme djece. 

Ako se dijete tijekom dugog razdoblja žali na bol u trbuhu, liječnik najprije treba pokušati ustanoviti je li uzrok tomu fizičke prirode. 

A što ako se ne otkrije ništa? Izmišlja li dijete bol? Ne, tvrdi Gunter Flemming, pedijatar gastroenterolog. “Važno je ne ignorirati ono na što se dijete žali jer mali pacijent tvrdi da osjeća bol. No postoji mogućnost da njegov mozak pogrešno interpretira uzrok.”

Liječnici pretpostavljaju da okidači za, primjerice, trbobolju ili glavobolju mogu biti tjeskoba ili stres, koji bol potiču na način da aktiviraju određene neurološke faktore. 

Umjesto da se fokusiraju na bol, roditelji bi trebali pokušati odvratiti djetetove misli, pružiti mu moralnu potporu te nastojati ustanoviti postoji li nešto zbog čega je dijete preplašeno, tjeskobno ili pod stresom.

Kada se ustanovi izvor straha ili anksioznosti, trbobolja najčešće prestaje.  

“Djeci je u takvim situacijama važno objasniti da se u njihovu organizmu ne događa ništa opasno unatoč njihovu osjećaju”, kaže Flemming

Kod djece su česti i problemi s vidom. No kada liječnik ne otkrije nikakvo oštećenje vida ni očnu bolest, uzrok je najčešće psihosomatske prirode.

Oftalmolog Helmut Wilhelm tvrdi da u svojoj ordinaciji bar jednom tjedno primi takvoga malog pacijenta.

“Dijete isprva možda ‘glumi’ da ima problema s vidom koristeći to kao izgovor za neuspjeh. To ponekad može potrajati toliko dugo da ni samo dijete više ne zna što je istina”, kaže Wilhelm.

Roditeljima savjetuje da u ovakvim slučajevima ozbiljno shvate dijete i da ga ne optužuju za prijevaru. “Mudro je iskušati pseudo-terapiju s placebo lijekovima, koji će djetetu ponuditi mogućnost da samo pronađe ‘izlazak’ iz takve situacije”, predlaže dr. Wilhelm.

Psihosomatski problemi u predškolskoj dobi podjednako su zastupljeni kod dječaka i kod djevojčica. No u postpubertetskom razdoblju, problemi ove vrste češći su kod djevojčica.

Neobjašnjivi napadaji kašlja također mogu imati psihološke uzroke.

Dr. Kentner-Figura roditeljima savjetuje da budu strpljivi i zainteresirani za djetetov problem te da reagiraju smireno.

Ako se isključi tjelesna bolest, na roditeljima je da odluče hoće li potražiti profesionalnu psihološku pomoć za svoje dijete.

Podsjeća da se mala djeca tuže na nejasne simptome, djeca koja su krenula u školu mogu bolje lokalizirati svoje bolove dok adolescenti mogu vrlo detaljno ispričati što ih i gdje boli. Neki bolovi su kratkotrajni, no ako se dijete žali na bolove kroz period od dva do tri mjeseca te ako ne postoji nikakav fiziološki uzročnik tih bolova, riječ je najčešće o psihosomatskim tegobama, kaže dr. Kentner-Figura. 

“Ako smatrate da simptomi bolesti na koju se žali dijete utječu na sve aspekte života cijele obitelji, tada bi svakako trebalo nešto poduzeti”, savjetuje dr. Kentner-Figura.