Ljudi koji čak i malo vježbaju imaju manje izgleda prijevremeno umrijeti u odnosu na vršnjake koji žive sjedilačkim načinom života, pokazalo je novo istraživanje.

Znanstvenici su proučili podatke iz 10 ranije objavljenih istraživanja u kojima se uz pomoć akcelerometara kod više od 36.000 odraslih osoba pratilo kretanje ispitanika i točno mjerilo koliko su vremena proveli aktivno a koliko sjedeći.

Uz prosječno praćenje ispitanika sljedećih 6,7 godina utvrđeno je da je umrlo njih 2149, odnosno oko šest posto sudionika istraživanja.

U usporedbi s ljudima koji nisu uopće vježbali  ljudi koji su bili najaktivniji imali  su 73 posto manje izglede umrijeti tijekom istraživanja, bez obzira na to koliko su te aktivnosti bile intenzivne.

Kad su znanstvenici izdvojili one koji su samo izvodili lagane tjelovježbe svejedno su utvrdili da je čak i malo vježbanja najnižeg intenziteta povezano s 40 posto manjim rizikom od prijevremene smrti u odnosu na one koji su živjeli sjedilačkim načinom života.

“Otkriće da najlaganije vježbanje smanjuje rizik smrti novo je i sugerira da je svaka fizička aktivnost važna”, kaže Ulf Ekelund, voditelj istraživanja i znanstvenik s norveškog instituta  za javno zdravlje u Oslu.“To je posebno važno za starije osobe i one koji možda ne mogu sudjelovati u fizičkim aktivnostima umjerenog i većeg intenziteta”, kaže Ekelund.

“Poruka koju treba ponijeti je da se sjedi manje, kreće više i češće.”

Tjelesna neaktivnost odavno je povezana s povećanim rizikom prijevremene smrti i širokim rasponom kroničnih zdravstvenih problema no većina tih dokaza temeljila se na istraživanjima koja nisu davala točnu sliku stvarnih razmjera aktivnosti i vježbanja, navode autori u radu objavljenom u časopisu BMJ.

Ispitanici obuhvaćeni ovim istraživanjem bili su prosječno stari 63 godine i svi su nosili akcelerometre najmanje 10 sati dnevno četiri ili više dana kako bi se pratilo koliko se kreću, kao i intenzitet tih aktivnosti i koliko su vremena proveli sjedeći te u potpunom mirovanju.

Ljudi koji su sjedili 10 sati dnevno imali su 48 posto veće izglede umrijeti tijekom istraživanja u odnosu na one koji su se više kretali. Dvanaest sati dnevno provedenih u sjedenju bilo je povezano s gotovo trostrukim rizikom od smrti tijekom istraživanja.

Jedno od ograničenja studije bilo je da su bili obuhvaćeni i muškarci i žene pa se nije moglo utvrditi postoje li razlike po spolovima u pogledu razine aktivnosti i dugovječnosti.

“Smanjivanjem vremena provedenog u sjedenju ljudi povećavaju svoju aktivnost i stoga je vjerojatno da se ne radi o neovisnim čimbenicima i da predstavljaju dvije strane iste kovanice”, kaže Jochen Klenk, autor uvodnika koji je pratio studiju i znanatvenik s Instituta za epidemiologiju i medicinsku biometriju sveučilišta Ulm u Njemačkoj.

“Na temelju napisanih rezultata čini se da koristi bilo koja razina aktivnosti”, naveo je Klenk.