Pitanje cijepljenja već je godinama jedno od najkontroverznijih u medicini. U nekim krugovima inokulacija se u najboljem slučaju smatra nepotrebnom, a u najgorem opasnom.
Danas, godinu dana nakon izbijanja pandemije koronavirusa životi milijuna ljudi ovise o cijepljenju protiv koronavirusa.
I dok mnogi diljem svijeta to jedva čekaju, manja skupina stanovništva boji se da će na cijepljenje biti prisiljena.
U Njemačkoj je, primjerice to teoretski moguće jer vlada ima zakonsko uporište da nametne obvezno cijepljenje, no čini se da zasad ne kani to i provesti.
“Dajem vam svoju riječ, neće biti obveznog cijepljenja u ovoj pandemiji”, izjavio je nedavno njemački ministar zdravstva Jens Spahn.
U Sjedinjenim Državama ta opcija nije isključena, ali takva se odluka ne može donijeti na nacionalnoj razini nego je u nadležnosti svake savezne države.
Njujorška odvjetnička komora u studenome je usvojila rezoluciju kojom će se preporučiti obvezno cijepljenje ako dobrovoljan odaziv ne bude dovoljno velik.
Takve se mjere, primjerice mogu pojačati tako da se necijepljenim ljudima zabrani ulazak u barove i restorane. Stručnjaci kažu da poslodavci mogu potaknuti zaposlenike na cijepljenje sve dok za to imaju legitiman razlog.
Australski premijer Scott Morrison još je u kolovozu izjavio da želi da cijepljenje bude obvezno za sve građane čim cjepivo bude dostupno.
Nacionalna aviokompanija Qantas želi uvesti obvezno cijepljenje za sve svoje putnike na interkontinentalnim letovima. Čim cjepivo bude na raspolaganju, bit će usvojeni novi opći uvjeti putovanja kompanijom, rekao je njezin izvršni direktor Alan Joyce.
U Europi dobrovoljno
U Švicarskoj je izvedivo parcijalno obvezno cijepljenje. “Zakon to dopušta, ali samo za posebne grupe ljudi koje brinu o ranjivim skupinama, poput zdravstvenih djelatnika”, rekla je čelnica saveznog ureda za javno zdravlje Anne Levy.
No većina ostalih europskih zemalja oslanja se na dobrovoljno cijepljenje.
“Cijepljenje neće biti obavezno”, rekao je francuski predsjednik Emmanuel Macron u nedavnom obraćanju naciji.
Španjolska je priopćila da će u toj zemlji cijepljenje biti dobrovoljno, ali besplatno.
U Češkoj nacionalna strategija cijepljenja nalaže da ono bude dobrovoljno. I talijanski premijer Giuseppe Conte kazao je da favorizira dobrovoljnu odluku.
U Hrvatskoj, gdje je obvezno cijepljenje protiv 11 bolesti, poput tetanusa, dječje paralize, ospica, tuberkuloze, hepatitisa B, dužnosnici zasad nisu isključili mogućnost da tako bude i protiv koronavirusa.
Po istraživanju agencije Valicon, objavljenom sredinom studenoga, kad je dnevni broj mrtvih od covida bio dvostruko manji nego danas, čak 57 posto Hrvata izjavilo je da se ne namjerava cijepiti.
U Sloveniji je taj broj i veći i iznosi 60 posto. Razlozi su uglavnom nepovjerenje i strah da će se cijepljenjem zaraziti, a ne zaštititi, prenosi agencija dpa.
S obzirom na popularnost teorija zavjera, među kojima neke podržavaju vlada i mediji pod njezinom kontrolom, ne čudi da je i o Mađarskoj više od 50 posto onih koji odbijaju cijepljenje, dodaje isti izvor.
U Rusiji, zemlji koja se prva pohvalila proizvedenim cjepivom, oko 60 posto ispitanika u anketi agencije Levada izjasnilo se da se nema namjeru koristiti njime.
Najefikasnije oruđe javnog zdravlja
U dvjema najvećim južnoameričkim zemljama Argentini i Brazilu, gdje je program obaveznog cijepljenja sličan hrvatskom, zasad ne planiraju narediti cijepljenje protiv koronavirusa. Posebno se to odnosi na Brazil gdje je snažan otpor prema cijepljenju. Argentinci ne isključuju mogućnost da se ovo cjepivo, pokaže li se sigurnim i učinkovitim kasnije doda na popis obveznih.
Po studiji kanadskog sveučilišta McGill, program obveznog cijepljenja protiv najmanje jedne bolesti postoji u otprilike pola zemalja u svijetu, a u 62 države svijeta za odbijanje cijepljenja postoji neka vrsta sankcija, od novčanih kazni do zatvorskih.
“Programi cijepljenja najučinkovitije su oruđe javnog zdravlja. U pandemiji je visoka procijepljenost na globalnoj razini posebno važna”, kazala je vodeća autorica studije Katie Gravagna.
