Ratni zločini u Vojvodini, za koje se između ostalog tereti Vojislav Šešelj, najmanje su bili u medijima devedesetih. Nakon pada Miloševićevog režima, javno se počelo govoriti o protjerivanju hrvatskog naroda s područja Srema. N1 vam donosi materijal koji je 2001. godine u više vojvođanskih sela snimila produkcijska kuća UrbaNS iz Novog Sada.

Hrtkovci, 2001.

Rane poslije sastanka koji je zauvijek promijenio ovo selo još nisu zarasle.

Prozori na kućama lokalnih Hrvata i dalje izrešetani, ograde razvaljene, a fasade uništene. Malobrojni koji su ostali sjećaju se nasilja.

“Subota, u osam ujutro su došli, napadali na kuću, i dok nas nisu u 12 istjerali. Puno dvorište je bilo, ljudi, žena, djece, i lijepo su kazali – napolje”.

“Dolazili su kojekakvi. Silom su mi zamotali bombu u košulju, da moram ići i gotovo. A ja nisam htio ići. Kuda da idem?”

“Ja sam rekla, nemam kud. Kaže, hoćeš li otići kad ti sinu odrežem glavu? Rekoh, nemam ja sina, znaš ti mene. Kaže, imaš ti sina u Rumi, znali su u koju školu ide, sve su znali”.

Iako su postali sinonim za protjerivanje građana nesrspske nacionalnosti iz Vojvodine, Hrtkovci su bili samo nastavak progona koji se prethodno dogodio u drugim dijelovima Srema. Iz Slankamena otišlo je oko 1.600 Hrvata. Mještani nerado govore o protjerivanju.

“Bilo je svega. Da budemo jasni. Možemo se lagati, pričati ovo-ono, netko je htio, netko nije, netko je prisilno… bilo je svega”.

“Neću o tome. Ja živim u Starom Slankamenu”.

“Jesu li Hrvati iseljavali odavde?

“Jesu. Zašto? To je sad malo teže pitanje. To ne možemo mi građani odgovoriti. Ja mislim da tu nije bilo pritiska nikakvog na njih, nego je to bila njihova osobna želja da odu u Hrvatsku”.

“Napadali su, one koji su bili druge nacionalnosti”.

“Krivi su, brate, predsjednici za to, rukovodstvo je bilo krivo. To nitko drugi nije, narod nije kriv. I Milošević, i Tuđman, i Alija i drugi”.

Pogledajte priču koju je pripremio N1 u Beogradu: