Nakon izricanja haške presude ratnom zapovjedniku Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću, u Pressingu su gostovali povjesničari Hrvoje Klasić iz Hrvatske, Husnija Kamberović iz BiH i Milivoj Bešlin iz Srbije. Klasić se pita kakvo je to društvo u kojem živimo, a u kojem se mogu čuti povici kao što su "Nož, žica, Srebrenica".
Klasić je upozorio da se od osuđenih osoba danas prave heroji.
“Ja sam odrastao u društvu i državi u kojoj, kad smo u susjedstvu imali nekoga tko je bio u zatvoru zbog bilo čega, ta osoba je bila označena i na neki način se smatrala problematičnom. Mi smo u susjedstvu imali jednog čovjeka za kojega se govorilo da je ubio nekoga u nekakvoj svađi. S njim gotovo da nitko nije voli imati nikakvog posla. Nisam odrastao niti u Švedskoj niti u Finskoj. Odrastao sam u gradu Sisku. Kako smo u međuvremenu došli do toga da živimo u društvima u kojima se tolerira ljudima koji nisu u svađi u ‘birtiji’ ubili nekoga, nego su vezali lisicama, ubijali, uljevali akumulatorske kiseline, odvodili žene, djecu… Ne samo da se to tolerira, nego se od tih ljudi prave heroji”, naveo je Klasić.
Dodao je da mu ni 22 godine nakon rata ta ljudska dimenzija nije jasna.
“Kada me u Hrvatskoj pitaju kako moja struka gleda ili objašnjava razine društva koje negiraju Jasenovac, moj dogovor je vrlo jednostavan. To nije pitanje za moju struku nego za medicinsku struku. Sve oni od ljudi koji su odgovorni, bilo da su sudjelovali ili naređivali masovna ubojstva, svi oni koji to negiraju i toleriraju, o njima nemaju što reći povjesničari već neki drugi stručnjaci”, kazao je Klasić.
Dodao je da mu je čast kada ga hrvatska desnica proziva.
“Ja nemam tu nikakvih problema, to govori o jednom nakaradnom društvu u kojem živimo, mi povjesničari smo veći problem ovom društvu od onih koji su ga pokrali. Oni ne dobivaju prijeteća psima, a mi dobivamo. To govori o problemu u kojem se nalazimo. Mi taj proces suočavanja s prošlošću u principu nismo ni započeli. To moraju biti državni projekti. Prepreka je da imamo apsolutno nesposobne političke elite koje se ne razliku ni po čemu. Jedino što ih razlikuje je odnos prema prošlosti, to je prostor i mjesto gdje nalaze razlike”, naveo je on.
Poručio je da su političari ogledalo društva.
“Ono što mene zaprepašćuje je ta činjenica da postoji masovna podrška. Kakvo je to društvo u kojem možete čuti “Ubij Srbina” ili “Nož, žica, Srebrenica”, nazivaju škole po zločincima… Nije to samo stvar političara, za njih netko glasa. Nema tu više nikakve abolicije. Nisu to političari koji su jučer krenuli u izbore. Mi dobro znamo tko su ti. Priča je puno dublja od toga da trebamo okrivljavati političare. Ljudi znaju tko je što govorio, tko što misli, pa opet glasaju za te iste ljude”, kazao je Klasić.
