Glumac, pisac, pjesnik i profesor Rade Šerbedžija kaže da su ga agresivnost, preterani nacionalizmi svih vrsta, šovinizmi i fašizmi na svim prostorima uvijek uznemiravali i da ga uznemiravaju i danas.

“Ponovno što se događa u Hrvatskoj i Srbiji je zastrašujuće”, dodao je. “Pomisliš da se stvari menjaju, a onda te mlatne netko, kao maljem iz mraka.”

Knjiga “Poslije kiše” Rade Šerbedžije, nastavak je njegovog djela “Do posljednjeg daha” i predstavlja  zbirku autobiografskih zapisa o vezama i suradnjama s filmskim zvijezdama u Hollywoodu, o prijateljima, povratku i životu u Hrvatskoj i izazovima s kojima se suočava jedan umjetnik. O detaljima iz knjige, današnjim stavovima prema politici, glumi i svojoj karijeri, slavni glumac govorio je u Pressingu.

Šerbedžija kaže da, prema njegovom mišljenju, to nije toliko knjiga autobiografskih zapisa, jer se ne bavi samo njime, već i drugim stvarima – onim što vidi.

“Slabo crtam, ali sam uvijek pisao pristojno”, navodi gost Pressinga, dodajući i da je kao mlad glumac pisao.

Govoreći o svom pedagoškom radu, kaže da sistem obrazovanja budućih glumaca treba promijeniti, a mladim kolegama poručuje da pokušaju pobjeći.

Ja i danas, s velikim iskustvom čovjeka koji se bavio pedagogijom u kazališnom i filmskom životu, mislim da bi se morao mijenjati način na koji se ljudi spremaju za to, to je zastarjeli sustav, kaže Šerbedžija. Dodaje da bi budući glumci trebali studirati mnogr drugr stvari – književnost, psihologiju, i bilo što što bi ih činilo bogatijim, spremnijim, da budu interesantni kao ličnost pred kamerom i pred ljudima. Kaže da ih glumačkim trikovima jedan profesor može naučiti za godinu dana.

“Svim našim mladim glumcima i glumicama bih preporučio da pokušaju pobjeći… Ne samo zato što će vidjeti više svijeta i upoznati neke druge stvari u životu, odmaknuti se od ovih nekih stvari gdje jedna mala sredina guši, sa svojim zakonima i još uvijek patrijarhalnim odnosima… Da ne govorimo o političkim konotacijama, ispiranju mozga mladima ljudima, ograničavanju sloboda… Nego i zbog toga što smo mi – kao što smo i u sportu talentiran narod, i u košarci i u vaterpolu, pa nismo loši ni u nogometu – tako isto i u umjetnosti – mi smo nadaren narod, talentiran”, kazao je.

Šerbedžija je često bio na udaru kritika, a nerijetko se od njega traže politički odgovori. Upitan uznemirava li ga i danas politika, kaže: “U nekom trenutku pomisliš da se stvari mijenjaju i da sve postaje bolje, da ide u boljem pravcu, a onda te odjedanput netko mlatne kao maljem iz mraka, ne samo kao pojedinca, nego uopće kao narod… Opet te nešto mlatne po glavi, ludo, blesavo, baš naše onako – primitivno, balkansko… Kad govorimo o narodu, treba govoriti o svom narodu i o lošim stvarima koje zapažaš, ne samo ono čemu sam se divio”.

Navodi da je oduvijek mislio da je zadatak umjetnika da komentira život i stvarnost i svijet oko sebe i da izražava svoje misli i stavove. Kao mlad čovjek dosta sam i pretjerivao, ocijenjuje. I privatno sam imao tu nervozu i poludisidentski odnos prema stvarnosti, kaže, ali dodaje da je to dobra situacija za umjetnika. Opasno i nezasluženo je kad ti prišiju epitete izdajnika naroda ili ovoga ili onoga, ali svaki umjetnik mora imati u sebi taj nerv komentiranja vremena i kritike svojih vlastitih mecena, dodaje Šerbedžija.

Upitan da prokomentira aktualne optužbe o seksualnom uznemiravanju koje pljušte po Hollywoodu u posljednje vreme, kaže da je to strašno, da je apsolutno za zaštitu djevojaka u Hollywoodu, mada dodaje da mnogo njih pretejruje u tim stvarima.

Cijela pozicija žena kroz povijest bila je strašna, ta njihova borba za izjednačavanjem s muškarcima, kaže Šerbedžija. “Apsolutno sam protiv bilo kakvog uznimiravanja sa strane autoriteta muškaraca i to je stvarno strašno.”

Osvrćući se na svoj odlazak u SAD, iako je u većem dijelu Europe tada bio poznat, Šerbedžija kaže da je to bila strašna stvar. “Ti kad dođeš, ti si bez imena i prezimena. Ja sam svojom greškom u Americi bez prezimena, jer moje prezime nitko ne može zapamtiti… Nisam ga htio mijenjati, iako su mi predlagali… Užasno je teško i za naše ljude. Prepoznaju me, slikaju se, ali ne mogu zapamtiti moje prezime”, navodi.

Šerbedžija je istaknuo da su ga uvijek zabrinjavali agresivnost, užas, nacionalizmi svih vrsta, šovinizmi, fašizmi na svim prostorima. “Uznemiravaju me i danas. Ali, ne želim i ne mogu se više ja osobno boriti s njima. Na koncu konca sam ipak shvatio da je moj otac imao pravo kad je govorio i pisao – sine, ostavi politiku, nije tvoje da se baviš tim, ti si umjetnik. U nekom smislu znam da je imao pravo… Ja sam sada umoran od te situacije da se moram sutra ujutro probuditi i izaći na ulicu, da me neke oči opet gledaju, da ne kažem nešto drugo… Tako da ne želim više govoriti o tome. Ali, da je sve strašno, ponovno, što se događa, ne samo u Hrvatskoj, nego i u Srbiji i svugdje drugdje, jeste strašno i zabrinjavajuće”, naveo je.