Nakon 20 godina od ubojstva vlasnika i novinara 'Dnevnog telegrafa' Slavka Ćuruvije, Specijalni sud u Beogradu izrekao je u petak prvostupanjsku presudu optuženima za njegovu likvidaciju 11. travnja 1999. godine, tijekom NATO-va bombardiranja SR Jugoslavije. Ubojice su osuđene ukupno na 100 godina robije

Nekadašnji šef Državne bezbjednosti DB-a Radomir Marković osuđen je na 30 godina zatvora za poticanje na teško ubojstvo.

Nekadašnji šef beogradskog centra DB-a Milan Radonjić također je osuđen na 30 godina zatvora.

Nekadašnji pripadnici DB-a Ratko Romić i Miroslav Kurak osuđeni su na po 20 godina zatvora. Kurak je u bijegu i presuda mu je izrečena u odsustvu. Za njim je raspisana međunarodna potjernica.

Marković je osuđen zbog kaznenog djela poticanja na teško ubojstvo, a Radonjić, Romić i Kurak za teško ubojstvo u suizvršilaštvu.

U obrazloženju presude se navodi da je Radomir Marković isplanirao ubojstvo i detalje prenio Radonjiću, koji je angažirao Kuraka i Romića da izvrše ubojstvo. Radonjić je, kako se navodi, dva dana prije ubojstva dao usmenu naredbu o praćenju Ćuruvije, a potom i da mu se iz minuta u minut prenose informacije o Ćuruvijinom kretanju.

Potom je dao nalog i da se Romiću preda bijeli golf u vlasništvu Resora DB-a, koji je u golfu, preko radio veze, slušao informacije o kretanju Ćuruvije, čime je omogućio da Romić i Kurak budu upoznati s time, i time omogućio neposredno izvršenje djela.

Uz primjenu logičkog razmišljanja, a tiče se toga da Rodić i Kurak neposredno prije ubojstva razgovaraju – što ukazuje da nisu jedan pored drugog – sud je utvrdio da je neposredni izvršitelj NN osoba, imajući u vidu iskaz Branke Prpe, koja je bila uz Ćuruviju, a sud joj je poklonio vjeru, jer je iskaz dala dosljedno, konkretno i vrlo jasno, navodi se u obrazloženju presude.

Podsjetimo, suđenje za ubojstvo počelo je tek 17 godina kasnije, u lipnju 2015. godine, a na optužnici su se našla četvorica nekadašnjih pripadnika Državne sigurnosti (DB) – šef DB-a Radomir Marković, čelnik beogradskog odjela DB-a Milan Radonjić te operativci Ratko Romić i Miroslav Kurak, koji se tereti kao počinitelj ubojstva.

Od četvorice optuženih, Marković izdržava kaznu po presudi za ubojstvo premjera Đinđića, Romić i Radonjić se brane sa slobode, dok je Kurak u bijegu, a lociran je navodno u Africi, ali je nedostupan srbijanskom pravosuđu.

Kao nalogodavac ubojstva u javnosti se spominjala supruga nekadašnjeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića, Mirjana Marković, ali politička pozadina atentata na Ćuruviju službeno nije otkrivena.

Mirjana Marković je, desetak dana prije nego što će Ćuruvija biti ubijen, na sjednici Direkcije Jugoslavenske ljevice (JUL), optužila Ćuruviju da je izazvao bombardiranje Jugoslavije i rekla da će mu narod suditi.

Neposredno uoči ubojstva u Politici Ekspres objavljen je tekst autora Miroslava Markovića “Ćuruvija dočekao bombe”, a pročitan je istog dana i u udarnim terminima Radio-televizije Srbije.

Autor teksta, koji je ocijenjen “jednim od najsramnijih u povijesti srpskog novinarstva”, citira poruku Mirjane Marković: „Izdaja nije uvijek i neizostavno bila izravna i brutalna…”, te dodaje kako joj je “vlasnik jednog beogradskog dnevnog lista rekao da podržava Sjedinjene Američke Države u njihovoj želji da bombardiraju Srbiju i da će bombardirvanje Srbe naučiti pameti”. U nastavku teksta navedeno je da je riječ “dabome, o Slavku Ćuruviji”.

NATO je poduzeo kampanju bombardiranja Miloševićeve Jugoslavije od ožujka do lipnja 1999. kako bi istjerao srbijanske snage s Kosova i prekinuo ubijanje i protjerivanje Albanaca tijekom srbijanske borbe protiv pobunjenika.

Novinar i vlasnik Dnevnog telegrafa i Evropljanina Slavko Ćuruvija bio je koncem osamdesetih godina novinar i urednik tadašnje Borbe, prvog dnevnog lista koji se otvoreno suprotstavljao Slobodanu Miloševiću i njegovoj politici.

Ćuruvija je u vrijeme Slobodana Miloševića imao kontakte s većinom političara, a bio jedan od rijetkih novinara koji su imali pristup Miloševićevoj supruzi Mirjani Marković.

Tijekom 1998., u vrijeme policijske akcije protiv pobunjenih Albanaca na Kosovu, Ćuruvijin Dnevni telegraf bio je privremeno zabranjen. List je prestao izlaziti kad je počelo bombardiranje SR Jugoslavije.

U vrijeme ubojstva Ćuruvije, na pravoslavni Uskrs 1999., ministar informiranja u srbijanskoj vladi bio je današnji šef države Aleksandar Vučić.

Upravo je Vučić u jednoj od ocjena te egzekucije rekao da iza ubojstva stoji država.

Vučić je koncem studenog 2013., obnašajući dužnost prvog potpredsjednika vlade, izjavio je da će se to uskoro “pokazati i dokazati” jer su akteri te likvidacije još živi.

U emisiji “Teška riječ” na TV Pink Vučić je tada rekao da je Ćuruviju likvidirala država, vlast koja je ubijala neistomišljenike i protivnike.

“To je strašan problem za našu zemlju”, rekao je Vučić i dodao kako je jasno da je riječ o vlasti čiji je dio i sam bio, ali je naglasio da u tome nije sudjelovao, niti je o tome bilo što znao.