Nakon tri godine zvuk proizvodnih strojeva od danas se ponovno može čuti u tvornici deterdženata "Dita", posrnulom tuzlanskom gigantu, uništenom lošim privatizacijskim potezima.
Blizu 70 radnika dolaskom na posao i početkom proizvodnje šalje poruku da je ova industrija i dalje živa, te da nije točno da su radnici rasprodali mašine i materijale koje su imali na stanju.
PROČITAJTE JOŠ
“Optuživali su nas da smo prodali strojeve, a činjenica je da su htjeli da nas izbace i prodaju mašine i zemljište. Kolege iz naše struke u Engleskoj čudile su se kada smo im pričali da smo godinama radili za 200 eura, a nakon toga volonterski tri godine čuvali tvornicu. Ovih smo dana oprali pogone i podmazujemo strojeve, a trenutno od starih sirovina proizvodimo tekući deterdžent za pranje štednjaka ‘Gril’, te ‘Bronho cijev’ i ‘Fas’. Uključeni su struja i voda, dobili smo internet i tvornica se lagano vraća u kolosijek. Trenutno možemo proizvoditi samo tekuće deterdžente, a praškaste ne možemo jer su parovod u dužini od 250 metara oštetili kradljivci sekundarnih sirovina”, rekao je u razgovoru za Anadoliju Dževad Mehmedović, predsjednik Sindikata “Dite”.
Radnici koji kontroliraju proizvodnju i pakiraju deterdžente ne kriju optimizam da će tvornica krenuti naprijed, iako će se sudbina industrije deterdženata u Tuzli znati nakon 30. lipnja ove godine.
“Tada će se održati Skupština povjerilaca i bit će donesena konačna odluka o tome što će biti s tvornicom i s radnicima. Nije teško upaliti tvornicu i pokrenuti proizvodnju. Nama treba ozbiljan kupac, koji će osigurati materijal, jer kada plasiramo pet tona deterdženta za suđe na tržište, što ćemo onda? Sada radimo sa starim zalihama, ali bez sirovine nema ni proizvodnje”, rekao je Mehmedović.
Pokazujući laboratorije i praonicu u kojima su testirani svi proizvodi, Mehmedović je pojasnio način kontroliranja proizvoda.
“U praonici se kontrolirala kvaliteta proizvoda. Nakon što se neki deterdžent proizvede, on se testira na pranju, a zatim se sva odjeća ispegla, kako bi se vidjelo da li ostaju fleke. Inače, krov u paronici i laboratorijama je bio oštećen i mi smo skupljali vodu kako bismo spriječili veću štetu. Isto tako, ako pogledate deterdžent ‘3 de’ na kojem je datum proizvodnje 2010. vidjet ćete da i danas, pet godina poslije, nije promijenio svoja svojstva, a nema čak ni taloga u bočici“, rekao je Mehmedović demonstrirajući kvalitetu nekadašnjeg popularnog deterdženta za suđe i dodajući da je dnevna proizvodnja “Dite” nekad bila pet puta veća u odnosu na sve druge tvornice u regiji.
Radnici, kojih je prije rata bilo zaposleno 760, a sada ih je deset puta manje, kažu da su iz Vlade Tuzlanskog kantona dobili jasnu poruku da pomoć ne mogu očekivati.
“Vlada više nije zainteresirana za naš slučaj“, izjavio je Mehmedović, navodeći da je kratkoročni cilj da “Dita” do 30. lipnja, kada je najavljeno održavanje Skupštine povjerilaca, na tržište izbaci pet tona deterdženta “3 de”.
Bego Gutić, premijer Tuzlanskog kantona, prilikom nedavne konferencije za medije, na kojoj je iznio rezultate o 100 dana rada Vlade TK, izjavio je da je problem “Dite” stvar suda.
“Sud će odlučiti hoće li se ići u stečajni postupak, ali treba naglasiti da stečaj nije likvidacija. Mi smo obavili razgovore sa domaćim trgovačkim lancima da proizvode ‘Dite’ stave na svoje police”, rekao je Gutić.
Raspoloženje potrošača prema proizvodima, koji su svojevremeno bili jedni od simbola Tuzle je jasno: većina će rado kupiti proizvode kada se ponovo nađu u prodaji.
“Imamo podršku potrošača i jedne marketinške agencije koja je dolazila i koja nam je obećala da će godinu besplatno reklamirati naše proizvode. Ipak, ponavljam, mi želimo dokazati da tvornica može raditi, ali trebamo novog kupca i nadamo se da će se on uskoro pojaviti“, zaključio je Mehmedović.
