Najmanje tisuću i pol unesrećenih ljudi, migranata – uglavnom izbjeglica iz Sirije, ali i državljana Iraka i Afganistana – svakodnevno boravi i noći u parkovima oko beogradskog autobusnog kolodvora.
U slučaju kiše, sakriju se u obližnje garaže. Organizirane i sustavne pomoći službene Srbije izbjeglice iz dalekih zemalja u Beogradu nemaju. U Beogradu se zadržavaju dva do tri, najviše sedam dana, a onda idu dalje, prema Vojvodini i granici s Mađarskom.
PROČITAJTE JOŠ
Ljudi iz srbijanskog Komesarijata za izbjeglice i migracije tvrde da izbjeglice imaju pravo tražiti liječničku pomoć, ali ljudi koji spavaju po beogradskim parkovima informacije o tome nemaju, nego počesto za lijekove mole slučajne namjernike zainteresirane za njihovu nevolju.
Naročit problem predstavljaju ljudi koji od izbjeglica nastoje izvući novac. U Beogradu im prodaju telefonske kartice po višestruko višim cijenama, a čak i autobusnu kartu do gradova u blizini mađarske granice migranti plaćaju skuplje od ostalih.
Njihova nevolja prava je industrijska grana: na njezin račun zarađuju beogradski taksisti, sitni šverceri, lokalni prijevoznici. Za primjer recimo da će cijena vožnje taksijem do graničnog prijelaza Horgoš lokalnog čovjeka koštati 160 eura, dok izbjeglice plaćaju po 300, 500 i više eura, piše Novi list.
