Politička korupcija najgora i u BiH i Hrvatskoj i Srbiji

Regija 01. lis 201510:25 > 10:33
N1

U regionalnoj temi Novog dana govorilo se o korupciji u politici. Gost u Sarajevu je bio Ermin Zatega, novinar CIN-a, u Zagrebu Davorka Budimir, predsjednica Transparency Internationala Hrvatska i Zlatko Mlinić iz Transparentnosti Srbija u Begradu.

Bh. javnost vidjela je čitav niz političara s lisicama na rukama ili u optuženičkim klupama. Na pitanje zašto je većina slučajeva bez sudskog epiloga, Zatega je rekao: “Posljednjih dana je aktualna priča o hapšenju Lijanovića, a CIN je o tim zlouporaba pisao još prije dvije godine. Dvije godine je trebalo pravosuđu da pokrene slučaj što je nedopustivo presporo. Imamo čitav niz slučajeva koji su pali na sudu iz trivijalnih i konkretnih zlouporaba”.

Akcija “Meso” je koštala budžet BiH više od 11, 6 milijuna konvertibilnih maraka, zatim afera teška dvije milijarde konvertibilnih maraka carinskih prevara u slučaju uhićenja Kemala Čauševića bivšeg direktora Uprave za indirektno oporezivanje. Posljednja afera tiče se Milorada Dodika kome se stavlja na teret kilogram zlata koji je dobio od ruskog biznismena Olega Burlakova. Te afere je Zatega komentirao riječima: “Nedopustivo je da svi slučajevi dugo traju. Konkretno, slučaj ‘Meso’ je tragično pao na sudu jer se sud proglasio nenadležnim, pa su se nakon toga izgubili dokazi. Teško je očekivati napredak dok se ta osnovna poluga ne pokrene. Zbog političke volje se neki predmeti jako dugo drže u ladicama. Imamo slučaj Grasa iz 2005. godine koji je stajao u tužiteljstvu, da bi tek sad došao na red”.

Dodao je i da ga ne bi iznenadilo da građani BiH vide nekog domaćeg Sanadera iza rešetaka.

Mlinić je rekao kako je u Srbiji politički utjecaj ključna riječ. “Praksa je pokazala da je politička volja upitna i povezana s onim što građani žele čuti”, komentirao je Mlinić.

Na pitanje zašto slučajevi padaju u Srbiji, Mlinić je rekao: “Imamo problem samostalnosti i stručnosti. U Srbiji je pokušana reforma, koja je završila neuspješno. Imamo problem političkih utjecaja. Postojao je slučaj da premijer predstavlja rad tužiteljstva, a tužiteljstvo stoji i šuti”.

O slučaju Sanader, Budimir je komentirala: “Najgori oblik korupcije je politička korupcija. U slučaju Sanadera, on je najviše rangirana osoba protiv koje se vodi postupak. To obezvrijeđuje stvarnu borbu protiv korupcije jer taj slučaj jako dugo traje. Potrebno je sanskcionirati i korupciju na najnižim nivoima. Beskompromisna borba protiv korupcije nema rezultata jer je korupcija najveći problem hrvatskog društva i ne da nam naprijed zbog sitnih koruptivnih aktivnosti kojih kao građani nismo svjesni”.

Dodala je i da Transparency Internationalu Hrvatska sve više građana prijavljuje korupciju, što znači da se građani oslobađaju straha.

Zatega je rekao da je CIN 2012. pokrenuo istraživanje koje jasno pokazuje odnos između korupcije i politike i rada pravosuđa. “Sve manje je bilo suđenja i presuda, a pratili smo pet godina njihov rad. I onaj mali broj izrečenih kazni je minoran. Imali smo čitav niz pomilovanja”, rekao je Zatega.

Mlinić je kazao kako uprkos svemu, građani ne trebaju dići ruke. “Građani moraju biti uporni i glasni, inzistirati od političara, tužiteljstva da se slučajevi procesuiraju, trebaju dizati glas, ali i tražiti od medija da izvještavaju o svemu”.