Medveščak je okončao i svoju treću KHL sezonu.
Iza Medveščaka je i treća sezona u KHL-u. Zagrepčani su nakon regularnog dijela sezone završili na 10. mjestu zapadne konferencije i drugu sezonu zaredom nisu uspjeli izboriti doigravanje. Neuspjeh? Nipošto. Zašto? Iz mnogo razloga.
Krenimo redom. Nakon razočaravajuće prošle sezone u Medveščaku su odlučili promijeniti određene stvari. „Medvjedi“ su ostali „momčad stranaca“ jer drugačije u Hrvatskoj trenutno niti ne može, ali više nisu bili orijentirani isključivo na Sjeverno-američke hokejaše, nego su se u svlačionici našli igrači iz Finske, Švedske, Češke, Slovenije, Danske, Slovačke, Rusije te naravno iz Sjeverne Amerike, ali ne više u tolikoj mjeri kao minulih sezona.
Za trenera je doveden mladi i ambiciozni stručnjak Gordie Dwyer, kojem je ovo prvi put u karijeri da je postavljen za trenera jedne seniorske momčadi, k tome još u KHL-u. Mnogi su se pitali kako će se Dwyer snaći u novoj sredini te kako će stvoriti kemiju unutar momčadi i hoće li se uspjeti nametnuti kao autoritet. Mladi stručnjak od prvog je trenutka ozbiljno i profesionalno pristupio poslu. Stvorio je sjajno ozračje u svlačionici i igrači su postali prava „klapa“, igrajući i boreći se za klub po načelu „svi za jednoga i jedan za sve“. Za njih nije bilo izgubljenog paka, izgubljenog duela te unaprijed izgubljene utakmice. Protivnici su morali pružiti svoj maksimum ako su htjeli pobijediti „Medvjede“ i što se tiče pristupa, igračima i stručnom stožeru ove se sezone po tom pitanju zaista nema što za zamjeriti.
Medveščak je ove sezone odigrao nekoliko antologijskih utakmica u Domu sportova. Između ostalih, u Ledenoj su „padali“ i moćni klubovi poput CSKA iz Moskve, Metalurg iz Magnitogorska, Sibir iz Novosibirska, Dinamo iz Moskve, a također treba spomenuti i nevjerojatan preokret protiv Sočija kada su „Medvjedi“ u završnici regularnog dijela utakmice dostigli 0:2 gostiju i na kraju slavili nakon kaznenih udaraca.
Uz sve te pozitivne stvari Medveščak se i ove sezone borio sa raznim teškoćama uglavnom financijske prirode. Zagrepčani imaju najmanji budžet u ligi i to je tako već treću sezonu otkako se natječu u KHL-u. Problem je u tome da se „Medvjedi“ ne mogu nositi ravnopravno na financijskom planu s bogatim ruskim klubovima. Tome u prilog govori i činjenica da su ove sezone ostali bez, po mnogima, dvojice najboljih igrača, Mareka Kvapila i Geoffa Kinradea koji su u prijelaznom roku napustili Zagreb i time su šanse Medveščaka za doigravanje bile bitno umanjene. K tome je još klub sankcioniran zbog dugovanja prema bivšim igračima i onemogućeno mu je dovođenje novih igrača. No i tu se nazire svjetlo na kraju tunela. Sankcije su skinute, dugovanja se saniraju u dogovoru s KHL-om i ako je ova sezona značila „čistilište“, odnosno sanaciju kluba, Medveščak po tom pitanju može pozitivno gledati u budućnost.
Kao što je već spomenuto Medveščak je završio kao desetoplasirana momčad zapada i neće u doigravanje. Mnogi bi to opisali kao neuspjeh, ali „Medvjedi“ su dugo vremena bili u igri za doigravanje, a ključni poraz dogodio se u Bratislavi od izravnog konkurenta Slovana, momčadi za koju brani bivši golman Medveščaka, Barry Brust, i koja se ove sezone osjetno pojačala i na kraju izborila doigravanje zauzevši 8. mjesto na zapadu.
Stvari bi se mogle postaviti i na drugačiji način. Ako je neulazak u doigravanje neuspjeh za Medveščak, klub sa najmanjim proračunom u KHL-u, što bi tek trebali reći u Minsku, kao i u Astani? Dinamo iz Minska je klub sa puno većim budžetom od Medveščaka, klub u kojem igraju i neki bivši „Medvjedi“, a završio je na 9. mjestu zapada, tik iznad Medveščaka, baš kao i Barys, bogati kazahstanski klub sa jednim od najjačih napada lige Dawes-Bochensky-Boyd, koji je regularni dio sezone okončao na 9. mjestu istočne konferencije i također neće u doigravanje.
KHL je moćna i jaka liga, najjača hokejaška liga izvan Sjeverne Amerike, klubovi su bogati i kvalitetni i teško se nadmetati protiv njih jer slabih momčadi nema bez obzira na to kako ljestvica izgledala. Putovanja i turneje su naporne a smještaj je ponekada poprilično problematičan. Sve su to teškoće s kojima su se „Medvjedi“ nosili ove sezone, ponekada uspješno, ponekada ne, no možemo biti sigurni da se ova momčad Medveščaka maksimalno trudila i da joj se ne može zamjeriti mnogo toga.
Do početka nove Medveščakove sezone u KHL-u treba se strpjeti nekoliko mjeseci. Bit će sigurno zanimljivo što se tiče slaganja momčadi za predstojeću sezonu, no jedno ime bih izdvojio – GORDIE DWYER. Kanadski stručnjak dokazao se kao perspektivni i kvalitetni trener i to bi vjerojatno bilo najveće pojačanje u sezoni 2016/17. Mladi trener iskusio je što znači raditi u KHL-u i sigurno će biti spremniji i iskusniji sljedeće sezone, a na upravi je da odradi svoj posao i pokuša ga zadržati u Zagrebu. Predsjednik kluba potvrdio je da ga želi u klubu i iduće sezone, naravno ako financije dopuste. Vjerujem da bi se mnogi navijači Medveščaka tome iskreno radovali…