Dovoljno je reći - Thierry Omeyer - i mnogim se hrvatskim navijačima, nažalost, ponekad i rukometašima, digne kosa na glavi.

Čovjek koji je na pragu veteranskih godina i dalje je na vratima francuske reprezentacije, i dalje je jedna od glavnih karika u građenju uspjeha izbornika Claudea Oneste iako će u studenome ove godine napuniti punih 40 godina. Sjedine ni ne pokušava sakriti.

Omeyer je u reprezentaciji od davne 1999., s “tricolorima” osvojio je dva olimpijska, tri europska i četiri svjetska zlata. Za srebro ne zna, nikad finale nekog velikog natjecanja nije napuštao poražen, tek je triput osvajao bronce, što znači da je na svakom turniru pobjeđivao u utakmicama u završnici.

Hrvatski novinari Omeyera su često častili nadimkom “krvnik” zato što je upravo on bio glavnim krivac poraza naše izabrane vrste u mnogim odlučujućim utakmicama. I kad na turnirima nije briljirao, posebno je inspiriran bio baš protiv Hrvatske:

– Ne, ne mrzim hrvatsku reprezentaciju, jednostavno se tako pogodi. Hrvatska je uvijek imala odlične rukometaše, a meni se uvijek sviđalo dokazivati protiv najboljih. To je jednostavno tako, najbolji suparnici uvijek me najviše potaknu da budem dobar, daju mi inspiraciju…

Omeyer odlično poznaje sadašnju hrvatsku reprezentaciju, zna da je dosta pomlađena:

– Istina, igrači kao što su Igor Vori i ostali stariji nisu više u momčadi, nema tu više onih koji su prije bili najbolji, ali tu su i dalje Domagoj Duvnjak, Marko Kopljar,nešto mlađi igrači, ali prva vam je sedmorka već dugo u reprezentaciji i ne može se reći da su neiskusni. Tu su i Alilović, Gojun… To je i dalje respektabilna momčad i ne mislim da ćemo samo tako pobijediti. Pokazali su to u ovih nekoliko utakmica u Poljskoj.

Francuska i Hrvatska mogli bi odlučivati tko će biti novi europski prvak?

– To ne znam, ja sam uvijek koncentriran samo na sljedeću utakmicu, to je sada Hrvatska i onaj tko pobijedi mogao bi otići do kraja, iako je nezahvalno prognozirati.

“Deda” Omeyer ne ljuti se na provokacije da je na EP zalutao s nekog veteranskog natjecanja kao najstariji igrač u Poljskoj i jedini rođen 1976.

– Da! Znam da sam najstariji, to sam negdje pročitao u nekim novinama. No, ja sam još uvijek mlad u glavi, dobro treniram, još se uvijek ne dam i, što je najbolje, motiviran sam kao da još ništa nisam osvojio. Dok god netko misli da mogu pomoći reprezentaciji, ja ću biti tu. Uopće ne razmišljam o tome da se bliži vrijeme rastanka…, piše Jutarnji.