Članica raspravnog vijeća Flavia Lattanzzi usprotivila se današnjoj oslobađajućoj presudi koju je, većinom glasova, Haški tribunal izrekao Vojislavu Šešelju i ocijenila da je tijekom suđenja dokazana Šešeljeva krivica i postojanje udruženog zločinačkog pothvata protiv Hrvata i muslimana od 1991. do 1993.
U izdvojenom suprotnom mišljenju, sutkinja Lattanzzi je ocijenila da je za nalaze presude dato “nedovoljno obrazloženje ili da obrazloženja uopćte nije bilo”.
“Smatram, također, da se većina sudaca oslonila na nerelavanta razmatranja kako bi Šešelja izuzela od odgovornosti”, ocijenila je Lattanzzi.
Ona je navela da njene kolege Jean-Claude Antonetti i Mandiaye Niang nisu uzeli u obzir cjelokupne dokaze tužilaštva, već su se “smišljeno fokusirali na rijetke dokaze obrane”.
“To, na primjer, dovodi većinu sudaca da prisilno premještanje autobusima nesrba iz njihovih sela smatra operacijom ‘humanitarne pomoći’, što nije razuman zaključak, s obzirom na dokaze u spisu”, naglasila je sutkinja Lattanzzi.
Prema njenom mišljenju, većina je, kao relevantne za odlučivanje o zločinima na terenu i odgovornosti za njih, pogrešno primijenila činjenice iz općeg okvira o povijesti sukoba u bivšoj Jugoslaviji, poput nezakonite secesije Hrvatske i BiH.
“Rat, koji većina sudaca kao da smatra legitimnim zato što je bio usmjeren na zaštitu interesa Srba, kao i činjenica da su se nesrbi naoružavali, proglašeni su relevantnim za isključivanje postojanja raširenih ili sistematskih napada u Hrvatskoj i BiH, kao i da se odbace zločini uništenja sela i vjerskih objekata”, ocijenila je Lattanzzi.
Po njoj, dokazano je da je bilo sistematskih napada na civile u Hrvatskoj i BiH i da su zločini protiv čovječnosti počinjeni i u Vojvodini, odnosno u Hrtkovcima.
“Isto tako, dobili smo obilje dokaza o postojanju udruženog zločinačkog potvata u kojem su sudjelovali Vojislav Šešelj i drugi pripadnici srpskih snaga… Cilj tog pothvata… bio je prisiliti nesrbe, činjenjem zločina, da napuste dijelove teritorija bivše Jugoslavije”, naglasila je talijanska sutkinja.
Šešelj imao zločinačku namjeru
Šešelj je, po ocjeni sutkinje Lattanzzi, imao zločinačku namjeru i fizički je počinio progon 6. svibnja 1992.
“Imamo i sve potrebne dokaze za zaključak da je Šešelj poticao zločine iz optužnice (s izuzetkom pljačke) kroz svoje zapaljive govore, pozivajući jasno i direktno na protjerivanje i prisilno premještanje nesrba”, podvukla je Lattanzzi.
Precizirala je da je Šešelj nazivao Hrvate “majmunima” i “vampirima” i tvrdio da su kukavice, a da je muslimane nazivao “balijama” i “pogani”, “što je sam preveo kao izmet”.
“Držim da je upotrebom tih termina, zajedno sa stalnim spominjanjem “genocida” koji su Hrvati počinili u Drugom svetskom ratu i geslima “oko za oko, zub za zub” i “osveta je slijepa”, Šešelj preuzeo rizik da će biti počinjena ubojstva, mučenje, okrutni postupci i razaranja kako bi bio postignut cilj udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao”, napisala je u suprotnom mišljenju sutkinja Lattanzzi.
Šešelj je, po tom mišljenju, odgovoran i za pomaganje i podržavanje zločina koji su počinili dobrovoljci koje je slao na ratišta, a “kontrolisao čeličnom šakom”. Oni su, prema dokazima, Šešelja smatrali “bogom” ili “vrhovnim komandantom”.
Nalaz iz presude da su dobrovoljci koje je Šešelj slao na ratišta tamo bili uključeni u službene vojne snage, Lattazzi smatra dokazom postojanja udruženog zločinačkog pothvata, a ne pokazateljem da Šešelj nije imao kontrolu nad njima, kao većina sudaca.
Lattanzzi je kolegama zamjerila i što su zanemarili klimu zastrašivanja svjedoka koju je Šešelj stvorio.
“Poslije čitanja presude većine sudaca, osjećala sam se kao da sam bačena nazad, u vrijeme u ljudskoj povijesti, stoljećima prije, kada su Rimljani, da bi opravdali svoja krvava osvajanja i ubojstva svojih političkih protivnika u građanskim ratovima, govorili: Za vrijeme rata, zakoni zašute”, rekla je ona.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook.