Europska povijest mogla bi krenuti unazad, piše u analizi Reuters, u povodu britanskog referenduma o članstvu u EU-u.
Čak i ako Britanci na referendumu u četvrtak ipak ne odluče zakoračiti u nepoznato, neugodna ostavština te rasprave, jačanje trenda organizacije nacionalnih referenduma o europskim pitanjima i otpor globalizaciji i međunarodnim elitama s obje strane Atlantika neće tako skoro nestati.
Koliko daleko i brzo bi se zaraza mogla proširiti u slučaju Brexita, nitko ne zna. Ne treba samo očekivati da stane na izlasku jedne velike države članice iz EU-a.
Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk, povjesničar i bivši poljski premijer koji je sudjelovao u borbi za rušenje komunističkog režima u istočnoj Europi i ulazak u EU, bio je i svjedok i akter u toj povijesti.
Tusk, koji iz osobnog iskustva zna što to znači nalaziti se na pogrešnoj strani zida ili granice, upozorio je prošli tjedan: “Brexit bi mogao biti početak uništenja ne samo EU-a nego i cjelokupne zapadne političke civilizacije.”
On je isto tako svjestan da ako britanski premijer David Cameron uspije preokrenuti javno mnijenje u posljednjem trenutku i pobijediti na referendumu, njegova će taktika redefiniranja članstva u EU-u i korištenja plebiscita radi potvrde sigurno dovesti u kušnju političare u drugim državama članicama.
Privatno, europski čelnici i diplomati ljuti su zbog Camerona smatrajući da igra ruski rulet s budućnošću Europe ne bi li okončano građanski rat u vlastitoj stranci.
U slučaju Brexita, Njemačka i Francuska, utemeljiteljice EU-a, nastojat će konsolidirati ostatak EU-a i predložiti nove projekte na području sigurnosti i obrane. No njihova nesposobnost da se dogovore o tome kako ojačati eurozonu, i mogućnost da protueuropski populisti ostvare dobar rezultat na izborima u tim zemljama iduće godine, čine bilo kakvu inicijativu za jačanje integracije za sada nemogućom.
Populisti pobjeđuju?
Sile europske dezintegracije jačaju u mnogim zemljama, potaknute nezadovoljstvom gospodarskom situacijom, strahom od gubitka radnih mjesta zbog strane konkurencije ili imigranata i problema starenja stanovništva.
Euroskeptici u Nizozemskoj izborili su u travnju referendum o sporazumu o pridruživanju EU-Ukrajina i uspjeli prikupiti dovoljno glasova da ga odbace, izazvavši pravne probleme nizozemskim i europskim vlastima.
Mađarski premijer Viktor Orban, koji se hvali da je uveo “neliberalnu demokraciju”, planira u listopadu održati referendum o europskom planu raspodjele izbjeglica iz Grčke i Italije.
A euroskeptični desničar zamalo je pobijedio na austrijskim predsjedničkim izborima prošli mjesec, nošen valom neprijateljstva prema migrantima i prkosa Bruxellesu.
Novo ispitivanje Istraživačkog centra Pew pokazalo je da je potpora javnosti EU-u pala širom Europe, a najviše u Francuskoj, gdje samo 38 posto ljudi ima pozitivno išljenje o Uniji, šest postotnih bodova manje nego u Velikoj Britaniji.
To nužno ne znači da bi i druge države članice mogle napustiti EU. Ironično je da je potpora EU-u najveća u Poljskoj i Mađarskoj, koje imaju velike koristi od europskih fondova, ali i dvije najeuroskeptičnije vlade u Europi.
VEZANE VIJESTI
No protivljenje javnosti podjeli rizika, financijskog, humanitarnoj ili geopolitičkog, uzelo je maha širom Europe i prije referenduma u Velikoj Britaniji, produbivši podjele između sjevera i juga i istoka i zapada EU-a.
“Populisti su na neki način već pobijedili, jer nameću program mainstream strankama”, rekla je Heather Grabbe, znanstvenica Europskog sveučilišnog instituta u Firenci.
Među najviše zabrinutima su stratezi u SAD-u i NATO-u, koji smatraju da bi Brexit oslabio jedinstvo Zapada i njegovu odlučnost u rješavanju sigurnosnih izazova.
To su sve agresivnija Rusija, islamistički militanti, rat na Blaiskom istoku i u sjevernoj Africi koji je natjerao u bijeg milijune ljudi, migrantski pritisci iz subsaharske Afrike i kibernetički napadi na gospodarske i sigurnosne mreže.
London je dugo bio glavni partner Washingtona u obrani i obavještajnoj suradnji, iako nije sklon pridružiti mu se u vojnim akcijama od nepopularnih američkih ratova u Iraku i Afganistanu.
NATO sada teško pronalazi europske partnere koji bi bili spremni rasporediti manji broj vojnika u istočnoj Europi zbog ruske prijetnje.
Neki zagovornici Brexita tvrde da je EU “prošlost” i da bi izlazak omogućio Ujedinjenom Kraljevstvu da bude više globalno.
No glas za izlazak Europsku bi uniju na nekoliko godina preusmjerio na teške rasprave o uvjetima razlaza od Velike Britanije, njezinog drugog najvećeg gospodarstva i vojne sile, koje bi produbile podjele.
Velika Britanija više bi se bavila sobom, obje glavne stranke iscrpljivale bi se u međusobnim optuživanjima, a naglasak bi bio na zatvaranju granica umjesto na britanskoj liberalnoj tradiciji.
“Europski projekt koji je počeo nakon Drugog svjetskog rata i koji je postigao toliko kako bi se osiguralo da Europom ponovno ne zavladaju nestabilnost i nasilje bit će dodatno ugrožen”, rekao je Richard Haas, predsjednik američkog Vijeća za vanjske i bivši visoki dužnosnik State Departmenta.
U članku za časopis The American Interest, Haas navodi da je za američke stratege kontinent koji je izazvao dva svjetska rata postao “dosadan” nakon završetka Hladnog rata.
Europa samo zbog Brexita ne bi bila puno zanimljivija, rekao je, ali bi on pridonio polaganom raspadu stabilnog europskog poretka, a Europska unija i Velika Britanija bile bi “slabije i više podijeljene”.
