Standardi i kriteriji ljepote različiti su na svim krajevima svijeta, osim u nomadskom plemenu Wodaabe, nastanjenom u saharskim predjelima države Niger, gdje žene i djevojke ocjenjuju muškarce na osnovu njihovog izgleda.
Ovo nomadsko pleme, još je jedan u nizu (za neke) čudnih običaja koji se gaje diljem Sahare.
Ako ste nekad pomislili da žene provode previše vremena šminkajući se i sređujući se – razmislite još jednom, nakon što čujete da se muškarci plemena Wodaabe oblače, spremaju i šminkaju više od tri sata.
Kostimi za specijalno natjecanje ljepote, koje se održava svake godine, spremaju se po 365 dana, a moraju biti šareni, čisti, lijepi, sa mnoštvom dodataka, a od boja najviše dominiraju žuta i razne nijanse plave.
Usne i nos kod muškaraca moraju biti posebno naglašene, a nakon što se svi procesi završe – muškarci plemena Wodaabe spremni su za izbor ljepote. To je dio njihove ratničke tradicije. Prvo parada, ples, pjevanje u pustinji – sve kako bi impresionirali žensku populaciju – koja je u ovom slučaju žiri i sudac.
Žene na tim muškarcima traže onoga s najljepšim licem, najmarkantnijeg, najvišeg i najgracioznijeg. Mora biti dobro obučen, razvučenoga osmijeha i očima koje sjaje.
I da, ti muškarci se poredaju u liniju – te nastoje impresionirati ženski žiri.
U plemenu Wodaabe vrednuju se tri stvari u životu:
1. Ljepota;
2. Stoka;
3. Obitelj.
Lojalnost je osnovna karakteristika ovoga plemena. Za život zarađuju tako što trguju stokom i mesom, te tako opskrbljuju stotine sela od obale jezera Čad do atlantske obale Senegala, a pored svega moraju biti opsesivno tašti. Muškarci i žene ovog plemena u Africi poznati su po svojoj ljepoti, a Bororo – kako ih još često nazivaju, preferiraju visoke žene i muškarce, jake muskulature i pravim nosevima, te kožom “bez mane”.
Halucinogeni kokteli i domaća rakija
Nakon rujanskih kiša, prije početka godišnje migracije – nomadski klanovi ujedinjuju se u pustinji, zajedno sa stokom koju posjeduju kako bi slavili seobu, ali i natjecali se u ljepoti. Ovaj karavan-festival traje i do nekoliko tjedana, a nosi naziv Gerwol. To je bogata kulturna ceremonija koja uključuje i klanovske sastanke, utrke deva, ples, pjevanje, dogovaranje brakova.
Ipak, najvažnije natjecanje Gerwol festivala je kompeticija za najljepšeg muškarca svih plemena.
Wodaabe žene smatraju se najimpozantnijima u Zapadnoj Africi, te su one u žiriju zbog toga. Gledaju, prosuđuju i komentiraju iz daljine, praveći se da su sramežljive, a zapravo su sve suprotno od toga. Pobjednik se simbolično zove “Mister Wodaabe”.
Natjecanje je otvoreno za sve oženjene i neoženjene muškarce, a u slučaju da je pobjednik neženja… neudane žene iz žirija mogu ga pozvati na “bliže upoznavanje”.
Pobjednici Gerwol natjecanja ljepote ritualno se pamte godinama kasnije.
Sama ceremonija “prikazivanja” natjecatelja nije daleko od dobro poznatog takmičenja za Miss Svijeta. Natjecatelji se šetaju ispred žirija, želeći ostaviti najbolji dojam.
Ipak, njima je nešto teže, budući da cijeli dan moraju stajati na jakom suncu, pod utjecajem sunca Sahare i specijalnog koktela od fermentiranog drveta, koje ima halucinogena sredstva. Tijekom dijela plesa Yaake – većina njih, dok se trude ostati graciozni, zapravo su samo pijani od koktela i lokalne domaće rakije.
Ovo natjecanje u zajednici je ipak jako ozbiljno shvaćeno, a pojedini natjecatelji odu toliko daleko – da ih je teško razlikovati od žena iz plemena. Nomadsko pleme Wodaabe većinski je islamske vjeroispovijesti, ali dosta se kosi sa “tradicionalnim” poimanjem islama i vrijednosti u društvu, ali i standarda ljepote.
Još interesantnije, kada se Wodaabe sa tradicionalnog jezika prevede na one poznate nama, to znači “pleme bez tabua”.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
