Papa Franjo, izabran 2013. kako bi reformirao Vatikan oslabljen skandalima, pokrenuo je niz reformi, no nakon četiri godine pontifikata njegov elan teško da će se brzo uspjeti konkretizirati, piše AFP.
Uoči godišnjice u ponedjeljak 13. ožujka, ljubazan argentinski poglavar nastavlja uživati vrlo veliku popularnost zahvaljujući konkretnim riječima i bliskošću s ljudima, posebice s najpotrebitijima, no to nije slučaj unutar Kurije, vlade Svete Stolice.
PROČITAJTE JOŠ
Papa je u prosincu pred kardinalima Kurije predstavio popis 18 ključnih reformskih odluka, ističući da ne bi smjele samo poslužiti za “ušminkavanje” imidža već moraju biti popraćene “promjenom mentaliteta”.
Ili, kako je kazao argentinski biskup blizak Papi, Franjo može računati tek na 20 postotnu podršku u Kuriji. Većina svoju lojalnost pokazuje na pasivan način, dok mu se manjina protivi.
AFP ističe da je Crkva, koja tijekom dva milenija prati svoj vlastiti ritam, daleko od brzih promjena. To je prošli tjedan najbolje ilustrirano slučajem vrlo osjetljivog pitanja seksualnog zlostavljanja kada je bivša žrtva, Irkinja Marie Collins, podnijela ostavku u povjerenstvu za borbu protiv pedofilije, osudivši “sramotan” izostanak suradnje s Kurijom, posebice Kongregacijom za nauk vjere, čuvara dogmi i običaja.
“Mislim da treba prestati s tim klišeom, idejom da s jedne strane imamo Papu koji želi reforme, a s druge strane skupinu protivnika koji te reforme nastoje blokirati”, izjavio je čelnik Kurije, njemački kardinal Gerhard Ludwig Mueller.
Poznavatelj prilika u Vatikanu i suradnik internetske stranice “Vatican Insider” Gianni Valente ocjenjuje da ta “pojednostavljena slika dobrog Pape i zločeste Kurije postaje opasna za rimokatoličkog suverena jer ga na taj način izolira”. I, nastavlja, Valente, ne odgovara uvijek stvarnom stanju stvari na terenu.
Ima u Vatikanu onih koji smatraju da reformama nisu prethodile potrebne konzultacije, ili su reforme povjerene krivim ljudima. Najočitiji primjer ostaje zapošljavanje konzultantice Francesce Chaouqui, uhićene 2015. zbog predaje novinarima na tisuće povjerljivih financijskih dokumenata Vatikana.
Ti su novinari potom u svojim knjigama opisali brojne financijske malverzacije, poput pronevjere doniranih sredstava Crkvi za siromašne koji su iskorišteni za financiranje luksuznog života nekih kardinala, što je rezultiralo vrlo neugodnim procesom “Vatileaks 2”.
Srž reformi se odnosi na bolju kontrolu troškova, ponekad vrlo mutnih, no, kako ironično primjećuje izvor blizak Kuriji, “teško je nametnuti norme koje ste izbjegavali stoljećima”.
Mjesec dana nakon njegova izbora, Papa je imenovao savjetodavno vijeće od osam kardinala (danas ih ima devet) kao pomoć u reformiranju središnje administracije Crkve, no malo je detalja poznato o napretku koje je do sada postiglo to vijeće.
Početkom 2014., Papa je također osnovao vrlo moćno ministarstvo gospodarstva na čelu s australskim kardinalom Georgeom Pellom. Njegovo je imenovanje izazvalo pravi potres, no njegove pune ovlasti, kako tvrde poznavatelji, su načete. Naime, tijelo koje nadgleda imovinu Crkve je preuzelo kontrolu nad njegovim aktivnostima, pojašnjava Sandro Magister, stručnjak za Vatikan i konzervativac koji je često vrlo kritičan prema Papi.
“Papa otvara postupke i sije nered”, kritizira Sandro Magister za kojeg je reforma, sveprisutna već četiri godine u raspravama prije konklave, “još uvijek daleko od svog cilja”.
“Papa daje smjernice, to je posao na dug rok. I uspjeh njegovog pontifikata ne ovisi o postizanju rezultata tijekom njegovog životnog vijeka “, brani papu Franju Gianni Valente.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
