Njemačka Kršćansko-socijalna unija (CSU) dugo je inzistirala da se nijednoj stranci desnijoj od nje nikada ne smije dopustiti da uđe u Bundestag. I tako je bilo desetljećima, sve do nedjelje kada je to uspjelo Alternativi za Njemačku (AfD), koja bi u novom sazivu parlamenta mogla imati 94 zastupnika.

Njemačka agencija dpa donosi pregled kako krajnje desne stranke utječu na vlast u drugim europskim zemljama.

AUSTRIJA – Krajnje desna Slobodarska stranka (FPOe) u austrijskom parlamentu ima zastupnike više od 60 godina. Njezine populističke kampanje potaknule su centrističke stranke da usvoje restriktivne migracijske politike. FPOe je ušao u vladu 2000. zbog čega su druge države članice EU-a zamrznule odnose s Austrijom na nekoliko mjeseci. Sada, kada je u oporbi, želi se ponovno vratiti na vlast nakon izbora 15. listopada. Ankete stranci daju potporu od oko 25 posto.

BRITANIJA – Stranka neovisnosti Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP) osnovana je 1993. i pozicionirala se kao radikalna alternativa etabliranim političkim strankama zagovarajući napuštanje EU-a. Unatoč tome što je 2015. dobila 13 posto glasova, što joj je donijelo samo jedno zastupničko mjesto, mnogi su je smatrali strankom koja zagovara samo jedno. Po završetku uspješne kampanje za Brexit izglasan na referendumu u lipnju 2016. kao da je izgubila smisao postojanja. Karizmatični vođa Nigel Farage podnio je ostavku, a na prijevremenim općim izborima u lipnju 2017. stranka je dobila samo dva posto glasova, čime je ostala bez glasa u parlamentu i čeka je neizvjesna budućnost.

BUGARSKA – Desna stranka Domoljubna fronta mlađi je partner u konzervativnoj vladi premijera Bojka Borisova. Stranka je proruska i protuimigrantska, ali je značajno ublažila retoriku nakon što je ušla u vladu. Sada govori da podržava “novi EU” u kojem Bugarska ima bolje mjesto.

DANSKA – Protuimigrantska populistička Danska narodna stranka u parlamentu daje potporu premijeru Larsu Lokkeu Rasmussenu i njegovoj manjinskoj vladi desnog centra u mnogim pitanjima, ali se protivi članstvu u Europskoj uniji. Premda je nakon izbora 2015. bila druga najveća stranka u zemlji, odlučila je da neće ući u vladu nego da će radije pružati potporu manjinskoj vladi u zamjenu za strože propise o azilu.

FINSKA – Finski premijer Juha Sipila uključio je 2015. populističku, euroskeptičnu Stranku Finaca u svoju koaliciju desnog centra. To je bilo prvi put da je ta stranka, koja je prvi put ušla u parlament 2003., postala dio vlade. No stranka se u lipnju raskolila zbog izbora protuimigrantskog radikala Jussija Halla-ahoa za novog stranačkog lidera.

FRANCUSKA – Čelnica Nacionalne fronte Marine Le Pen osvojila je u prvom krugu predsjedničkih izbora ove godine 21,3 posto glasova, najviše ikad u povijesti stranke. Privukavši birače u siromašnim radničkim zajednicama na sjeveru i istoku zemlje kao i na tradicionalno konzervativnom jugoistoku, stranka nastoji ublažiti svoj imidž i čak je izbacila svojeg utemeljitelja Jean-Marie Le Pena zbog opetovanog negiranja holokausta. Strategija “dedemonizacije” pomogla joj je čini se da osvoji više glasova, no još uvijek ne može parirati ‘mainstream’ strankama.

GRČKA – Stranka Zlatna zora sve je popularnija od financijskog sloma 2010. Između 2009. i 2012., potpora joj je skočila s manje od jedan na sedam posto. No ne ide joj baš dobro otkako su joj se vođe sukobile sa zakonom nakon što je jedan član stranke 2013. ubio repera antifašistu zbog čega mnogi traže da se stranku zabrani. Sada je četvrta najveća u parlamentu sa 17 zastupnika.

MAĐARSKA – Premijer Viktor Orban iskoristio je migrantsku krizu kako bi se suprotstavio pozivima njemačke kancelarke Angele Merkel da Europa primi izbjeglice. Na vlasti od 2010., nakon kratke vladavine od 1998. do 2002., on postaje sve više autoritaran, antieuropski i antiliberalan i često se sukobljava s Bruxellesom. Jačanje političke desnice u Mađarskoj održava se jačanjem ekstremnije stranke Jobbik i nedavnom pojavom novih krajnje desnih stranaka.

ITALIJA – Krajnje desna stranka postoji u parlamentu od 1948. No neofašistički MSI, čiji je udio glasova varirao između dva i devet posto, bio je uvijek u sjeni mainstream stranaka. Potom se 1990-ih preobrazio u umjereniji AN i ušao u koalicijsku vladu Silvija Berlusconija. Danas Italija ima nekoliko krajnje desnih stranaka. Najuspješnija je protuimigrantska Sjeverna liga. Po anketama, treća je najpopularnija stranka u zemlji i podržava je oko 15 posto birača.

NIZOZEMSKA – Stranka za slobodu (PVV), koja je u osnovi ‘one-man show’ ekscentričnog populista Geert Wilders, najjača je krajnje desna stranka u zemlji od Drugog svjetskog rata. Protivi se širenju islama i primanju izbjeglica.

POLJSKA – Vladajuća stranka Pravo i pravda (PiS) vlada apsolutnom većinom od 2015. Protivi se primanju muslimanskih migranata, a međunarodnu zajednicu zabrinjava nastojanjima da pod svoju kontrolu stavi sudove i medije. Zbog toga se sukobila s EU-om.

ŠVEDSKA – Protuuseljenički Švedski demokrati treća su najveća stranka u parlamentu od 2014., a mogli bi postati i druga. Vođa stranke Jimmie Akesson kaže kako im je blizak AfD. Vladajuća koalicija u parlamentu odbija surađivati s njima, iako se oporbena koalicija poigrava idejom dobivanja prešutne potpore Švedskih demokrata.

ŠVICARSKA – Švicarska narodna stranka (SVP) najjača je u zemlji i od 2003. dobiva više od četvrtine glasova na izborima. Stranka se ljuti kada je se naziva krajnje desnom, ali njezine kampanje protiv muslimana, minareta i imigranata jako podsjećaju na druge europske nacionalističke stranke. Unatoč izbornim uspjesima, SVP ima tek ograničenu vlast jer švicarske vlade tradicionalno uključuju članove svih velikih stranaka.