Logori, izgubljeni ljudi, nesreća ... sve to prati ratne sukobe, ali sudbine djece zahvaćene sukobima uvijek su najtragičnije. Mijanmarska borba protiv militantnih grupa pokazala se najpogubnijom upravo za malene pripadnike Rohindža.
Pakao na zemlji. Razdvojeni od roditelja, bez dovoljno hrane, vode i s nikakvom zdravstvenom skrbi, male Rohindže, u izbjeglištvu u Bangladešu žive – djetinjstvo iz noćne more.
VEZANE VIJESTI
Pod izgovorom borbe protiv militantnih grupa, mijanmarska vojska je potpuno uništila najmanje 200 muslimanskih sela i više od 600.000 Rohindža natjerala u bijeg.
Logori otkrivaju svu nesreću ovih ljudi. U bijegu – mnogi najmlađi razdvojeni su od svojih roditelja.
Humanitarni radnici UNICEF-a u kampu neumorni su u nadi da će svaka dječja priča završiti sretnim krajem. Na razglasu se konstantno, diljem logora objavljuju imena pronađene djece ne bi li se javili roditelji
No, zadatak humanitaraca doista je često nemoguća misija. Mnoge priče završavaju suzama, strahom i nadom koja nikad ne bude ostvarena.
Humanitarni radnici, svjesni situacije pokušavaju utješiti roditelje, no svjesni su scenarija u kojima izgubljena djeca nerijetko završavaju.
Dok vrh UN-a poziva vladu Mijanmara da osigura uvjete u kojima vojska više neće primjenjivati silu u pokrajini Arakan nekadašnja dobitnica Nobelove nagrade za mir, a danas čelnica Mjanmara Ang Sang Su Kyi mjesecima je bez komentara na ovu humanitarnu katastrofu.
Više pogledajte u prilogu Nere Valentić.
