Kako Danci, najsretniji ljudi na svijetu, odgajaju djecu

Svijet 02. velj 201807:51 > 07:55
Pixabay

Četrdeset godina, gotovo otkako se provode globalna ispitivanja zadovoljstva životom, Dance stavljaju na sam vrh, proglašavaju najsretnijom nacijom svijeta.

“Mnogo je raznih objašnjenja zašto je to tako, no nitko se dosad nije bavio danskim odgojem. Radim s djecom više od 20 godina i meni je odavno jasno da to što su Danci sretni ima veze s načinom na koji su odgojeni”, rekla je za Jutarnji listIben Dissing Sandahl, danska psihoterapeutkinja i koautorica knjige “Danski odgoj djece – što najsretniji ljudi na svijetu znaju o odgoju samopouzdane i sposobne djece” koja je upravo objavljena i u nas (Egmont).

Knjigu je uz Sandahl napisala i Jessica Joelle Alexander, Amerikanka udana za Danca, koja kaže da je bila sve samo ne majčinski tip žene i da su se prijatelji u početku smijali kad je rekla da – piše knjigu o odgoju.

“Upravo me je nedostatak urođenih majčinskih osjećaja i zainteresirao za danski način odgoja”, a i vidjela je da odgajanje djece njezinu suprugu, Dancu, i ljudima oko nje, Dancima, uspoređujući ih s njezinim sunarodnjacima, Amerikancima, daleko lakše ide.

Zajedno su Alexander i Sandahl postavile pitanje postoji li danski način odgoja, tražile literaturu o tome… bez uspjeha. Potom su same počele istraživati što je to tako tipično i osobito u danskom odgoju djece.

Njihova knjiga govori o postulatima danskog odgoja: usredotočenosti na igru, iskrenost, empatiju i društvene vještine.

Danski način odgoja opisuju pomoću akronima: P.A.R.E.N.T. (engl. roditelj) sastavljenog od početnih slova riječi play, authenticity, reframing, empathy, no ultimatums i togetherness, u hrvatskom prijevodu: igra, autentičnost, preoblikovanje, empatija, bez ultimatuma, zajedništvo.

Slobodna igra čini djecu otpornijima

“Suvremeno društvo stvara pritisak na roditelje da djecu šalju na razne aktivnosti – sport, strane jezike i ostalo. Poneki roditelji čak osjećaju i krivnju ili nelagodu ako djeci dopuste previše slobodne, nestrukturirane igre.

Djeca se sve manje igraju – što zbog tehnologije s kojom provode vrijeme, što zbog roditeljskog straha da će se ozlijediti verući se po drveću ili skačući po kamenju… Slobodna igra djecu čini otpornijima. Pustite li djecu da se više igraju, oni odrastaju u otpornije i sretnije ljude”, rekla je koautorica Jessica Joelle Alexander.

Suočite djecu s tragedijama

Danci ne bježe od teških, neugodnih emocija. Danski filmovi nerijetko imaju turobne, tužne, tragične završetke. Istraživanja su pokazala da gledanje filmova koji nemaju holivudski sretan kraj zapravo čini ljude sretnijima jer tad mogu vidjeti sretne strane vlastita života. Danci smatraju da i o tragedijama, o teškim i potresnim momentima u životu treba glasno govoriti, pa i pred djecom, naravno to treba dozirati ovisno o njihovoj dobi i ne izlagati ih nepotrebnim, osobito teškim, detaljima.

Usmjerite pažnju na pozitivno

“Način na koji gledamo stvari koje nam se događaju i naša svakidašnja iskustva utječu na to kako se osjećamo. Danci u djece razvijaju sposobnost preoblikovanja stresnih situacija što ih čini otpornijima”, kaže Sandahl.

Primjerice, autorice spominju: “Upitate li Danca kad je vani hladno i sivo što misli o vremenu, automatski će vam odgovoriti: ‘Drago mi je što sam na poslu!’, ‘Baš dobro što nisam na godišnjem!’ ili nešto slično…” Danci, tvrde, svjesno odabiru, odgojem su naučeni, gledati dobro umjesto lošeg. Međutim, oni nisu nerealni optimisti koji odlaze u krajnost, nego samo zanemaruju nepotrebne negativne informacije, usredotočeni su na manje negativne strane.

Odgoj bez ultimatuma

Danci su udaranje djeteta po stražnjici zabranili zakonom točno prije 20 godina, a većini je discipliniranje pljuskom, povlačenjem za uho ili udaranjem po stražnjici ionako nepojmljivo. Također, obitelj u kojoj se viče iznimno je rijetka u Danskoj, tvrde autorice. Danski roditeljski odgojni stil autoritativan je u smislu da roditelji postavljaju pravila, ali su uvijek spremni djeci odgovoriti na sva pitanja vezana uz njih.

Maleni Danci svake godine na početku školske godine zajedno s nastavnicima donose pravila ponašanja. Svaki razred ima svoja pravila, piše Jutarnji list.