Gospodarske krize u Turskoj i Argentini potaknule su rasprave o "zarazi", odnosno opasnosti da se financijski problemi u jednoj zemlji preliju u druge.
Turska se bori s padom valute i pogoršavanjem odnosa sa SAD-om, dok je uslijed dužničke krize argentinska vlada najavila mjere štednje, a s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) dogovorila zajam od 50 milijardi dolara.
Oštar pad vrijednosti turske lire i argentinskog pezosa doveli su do strahovanja da će valute od Južne Afrike do Rusije slijediti taj trend.
U Aziji, tečaj rupije u Indiji i Indoneziji je već pogođen.
Jednostavno rečeno, “zaraza” je samoispunjavajući proces, pri čemu gospodarski problemi u jednoj zemlji potiču ulagače da prodaju imovinu u gospodarstvu sa sličnim rizicima. U globaliziranom svijetu, kriza u jednoj zemlji može se brzo proširiti na druge putem trgovinskih veza ili pozajmljivanjem od banaka.
Trgovina je očigledan način da problemi u jednoj zemlji utječu na drugu.
Kada gospodarstvo počinje padati, tvrtke obično smanjuju proizvodnju, a zatim i broj radnih mjesta. Kao rezultat toga, građani imaju manje novca za potrošnju na robu, uključujući i onu iz uvoza, što je loša vijest za globalne tvrtke koje izvoze značajne količine u tu zemlju.
Ako kriza utječe i na slabljenje domaće valute, troškovi uvoza rastu, što dodatno šteti potražnji.
Međutim, Joseph Gagnon iz Peterson instituta za međunarodnu ekonomiju sa sjedištem u Washingtonu kaže da Azija ima “vrlo slabe trgovinske veze” s Argentinom i Turskom, “tako da nema previše razloga za brigu”.
Glavni ekonomist analitičke kuće IHS Markit za regiju Azija-Pacifik Rajiv Biswas također smatra kako su trgovinski odnosi s Turskom malo vjerojatan kanal za “zarazu” u Aziji, budući da se regija u izvozu snažno oslanja na velike ekonomije poput Kine, Europe i SAD-a.
“Značajnija zabrinutost za zemlje Azije i Pacifika bi bila ako bi gospodarska kriza u Turskoj rezultirala “zarazom” dionica i valuta na tržištima u nastajanju, što bi potencijalno moglo potaknuti značajne odljeve kapitala s tih tržišta”, kazao je.
Zašto trpe druga tržišta u nastajanju?
Izraz “tržišta u nastajanju” odnosi se na zemlje u razvoju u Africi, Latinskoj Americi i Aziji, dok velike ekonomije poput SAD-a, Velike Britanije i Japan imaju veći životni standard i razvijenije financijske sustave.
Tijekom gospodarskih kriza ulagači su skloni prodaji rizičnije imovine, poput valuta ili dionica na tržištima u nastajanju, te držati one sigurnije, kao što su američki dolar ili državne obveznice izdane od strane većih gospodarstava.
Julian Evans-Pritchard, viši ekonomist za Kinu u analitičkoj kući Capital Economics, kaže da zemlje koje se oslanjaju na novac iz inozemstva i imaju inozemne priljeve novca na svoja tržišta dionica i obveznica, posebno su izložene riziku “zaraze”.
“Rizik je u tome da kada klima postane u većoj mjeri negativna, strani ulagači počinju izvlačiti ta sredstva, a to utječe na tečaj”, kazao je.
Kako pojašnjava, za zemlje koje posuđuju mnogo novca u stranoj valuti, obično u američkim dolarima, ovo im može otežati povrat njihovih dugova u stranoj valuti. “Primjerice, to se dogodilo 1997. tijekom azijske financijske krize”, napominje Evans-Pritchard.
Zašto su Indija i Indonezija pogođene?
U Aziji, Indija i Indonezija pretežno se oslanjaju na priljeve inozemnog kapitala, zbog čega su njihove valute posebice pretrpjele.
Indija, zemlja uvoznica nafte, doživjela je porast cijena uvoza zajedno s višim cijenama nafte, što je uzrokovalo rast deficita tekućeg računa, napominje Biswas iz IHS Markita.
Zemlja koja ima deficit na tekućem računu može ovisiti o priljevu stranog novca za financiranje potrošnje i ulaganja.
U međuvremenu, Indonezija ima niske devizne rezerve i visoku razinu inozemnog vlasništva na lokalnim tržištima kapitala i obveznica, dodaje Biswas. To je čini posebno ranjivom ako ulagači počnu povlačiti svoj novac iz zemlje.
Što je s izloženošću banaka?
Drugi način kojom se “zaraza” može širiti jest kada banke iz jedne zemlje posjeduju imovinu u drugoj zemlji koja je u nevolji. Gospodarski problemi mogu uzrokovati pad vrijednosti te imovine.
Kada se to dogodi, ulagači se brinu kako će se banka nositi s padom vrijednosti imovine, te kako će to utjecati na njenu sposobnost posuđivanja novca potrošačima i drugim zajmoprimcima.
To je nedavno došlo do izražaja oko dionica europskih banaka, kada su ulagači izrazili zabrinutost oko toga koliko banke posjeduju imovine u Turskoj.
Tako je i Financial Times nedavno izvijestio da je Europska središnja banka (ECB) zabrinuta zbog izloženosti prema Turskoj nekih od najvećih zajmodavaca eurozone. U izvješću se, naime, navodi da su posebno izložene španjolska banka BBVA, talijanski UniCredit i francuski BNP Paribas, sve sa značajnom razinom operacija u Turskoj.
Navodeći podatke Banke za međunarodna poravnanja, IHS Markit ističe da su Turskoj najizloženije španjolske banke. Naime, njihova izloženost prema turskoj imovini iznosi oko 81 milijardu eura izloženosti, dok je u slučaju francuskih banaka ta izloženost oko 35 milijardi eura.
No, Biswas napominje da je izloženost azijskih banaka prema Turskoj bila ograničena. “Kada gledamo ukupnu sliku bankarskog sektora azijskih zemalja, to ne bi bio ozbiljan negativni čimbenik u njihovim poslovnim izgledima”, ustvrdio je.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
