Kubancima je pristup plažama ustavom zajamčeno pravo, ali mnogi od njih ne mogu na najljepšu od njih, poznatu po bijelom pijesku i kristalno čistim plavim vodama
I dok strani turisti hrle na Varadero, drugu najljepšu plažu svijeta po ovogodišnjem izboru TripAdvisora, Kubance ćete najčešće pronaći negdje drugdje.
“Ovdje ne dolazi mnogo turista”, kaže 43-godišnji Rey Gonzalez na plaži Guanabo, istočno od Havane.
Pjesci Guanaba nisu tako bijeli, a voda nije tako čista kao na Varaderu, ali Gonzalez, koji je na plaži s obitelji, za to ne mari.
“Meni je sve to isto, pijesak, more. Kad plivate i tako ne vidite razliku”, kaže.
Sjedeći na dijelu plaže na kojem su vidljive brojne limenke piva, 34-godišnji Lazaro Palomino dodaje da Kubanci vole dolaziti na Guanabo “bilo ondje čisto ili prljavo”. No priznaje da je Varadero neka sasvim druga razina.
“Svi bi Kubanci voljeli onamo. Ja sam bio jednom i bio sam oduševljen koliko je lijepo”, kaže Palomino.
Kao i sve drugo na komunističkoj Kubi, plaže su političko pitanje.
“Kubanske plaže mogu biti samo kubanske jer su dio nacionalne baštine”, tvrdi stručnjak za turizam Luis Perello.
Pritom citira 23. članak ustava koji kaže da su plaže “socijalističko vlasništvo koje pripada svima”.
Tako je od komunističke revolucije 1959.No i prije toga obala je bila prekrivena privatnim plažama rezerviranim samo za članove koji su većinom bijelci.
Čak ni bivši diktator Fulgencio Batista nije mogao do članske iskaznice jer je bio miješane rase.
I dok je revolucijom ustanovljen univerzalan pristup plažama, na obalu se pozorno motri.
“To je povezano s ilegalnim egzodusom” ljudi koji su nastojali pobjeći od komunističkih vlastodržaca, kaže Perello, ali i s neuspješnom invazijom u Zaljevu svinja 1961. godine.
Unatoč službenoj svedostupnosti, disidenti poput pokojnog pisca Reinalda Arenasa žalili su se da ne mogu na određene plaže jer su one bile rezervirane za članove sindikata.
Turizam je drugi razlog zbog kojeg Kubanci ne mogu na sve plaže koje požele.
Lani je 4,7 milijuna turista kubanski proračun obogatilo za 3,3 milijarde dolara, što je novac koji tamošnjoj vladi nužno treba kako bi preživjela američke sankcije.
Premda je to formalno protuzakonito, luksuzni hoteli i njihovi revni zaštitari izbacit će ‘domaće’ s plaža na kojima se odmaraju njihovi gosti.
Kubancima je često već i dolazak do plaže veliki problem. Većina ih nema automobil, a autobus im je preskup.
Laura Yanis (21) bila je na Varaderu, 140 kilometara od Havane, jednom u životu.
“Ondje je prekrasno, voda je vrlo plava, pijesak je čudesan”, rekla je. “Ali jako mi je daleko i nemam prijevoza”.
Zato se kupa na malenoj plaži Bacuranao, tridesetak kilometara od Havane, i uvjerena je da “svi Kubanci stvarno imaju pristup svim plažama jer one nisu privatne ili rezervirane za određene skupine”.
“To je važno jer smo mi, narod, oni koji vode zemlju naprijed”, ističe.
Caridad Vidangel (48) do plaže Bacuranao stigla je autobusom.
“Da mogu išla bi drugdje”, kaže. “Ova mi je najbliža. Nisam nijednom bila na Varaderu. Željela bih. ali to je nemoguće”.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
