Prije trideset godina mađarski graničari prvi su put dopustili ljudima iz komunističke Istočne Njemačke slobodan prolaz u Austriju. Željezna zavjesa odlazila je u povijest.
Bila je to prekretnica u godini golemih povijesnih promjena u Europi koje će koji mjesec poslije dovesti do pada Berlinskog zida.
Obljetnicu će danas u mađarskom Sopronu zajednički obilježiti mađarski premijer Viktor Orban i njemačka kancelarka Angela Merkel.
Toga 19. kolovoza 1989. u Sopronu se održavao Paneuropski piknik koji je bio zamišljen kao skup Austrijanaca i Mađara na livadi uz granicu. Dvojica ondašnjih ministara vanjskih poslova dogovorila su se ranije da će tom prilikom granica biti otvorena na tri sata.
Glas o tome, međutim, vrlo se brzo pronio među Istočnim Nijemcima koji su ljetovali u Mađarskoj. Stotine njih krenulo je prema Sopronu jer su u kratkom i simboličnom otvorenju granice vidjeli priliku da se dočepaju Zapada koju nisu htjeli propustiti. Suočeni s masom ljudi željnih slobode, mađarski granični policajci samo su im se odmaknuli u stranu.
“Voljela bih vidjeti Orbana s one strane žice”
Mađarska, tada prva zemlja koja je otvorila granicu između Istoka i Zapada, bila je, međutim, i prva koja je utvrdila svoju južnu granicu kako bi zapriječila prolaz azijskim i afričkim migrantima.
Na mađarskim granicama sa Hrvatskom i Srbijom podignuta je 2015. dvostruka žilet žica, uz senzore za toplinu, noćne kamere i stalne kontrole.
Bila je to fizička manifestacija vizije mađarskog premijera Orbana o “utvrdi Europi” i potpuna suprotnost stajalištu njemačke kancelarke koja je otvorila granice za migrante.
Onima čiji su se životi zauvijek promijenili kad su dobili šansu pobjeći na Zapad, današnje ograde na granicama velika su nesreća.
Oni se radosno sjećaju Paneuropskog piknika i mađarskih graničara koji se odmiču u stranu. “Bio je to naš drugi rođendan”, rekao je Hermann Pfitzenreiter, koji je sa ženom i djecom toga dana prešao granicu. Sada se vratio u Sopron na godišnjicu i susret sa starim mađarskim prijateljima.
“Dizanje zidova i ograda, to je katastrofa”, kazala je njegova supruga. “Kao Nijemci, pripadamo Njemačkoj, ali smo iskusili isti život (kao današnji imigranti) koji se nije dao živjeti. Voljela bih spustiti Viktora Orbana na drugu stranu, da sam osjeti kako je to”.
“Koliko god bili visoki zidovi, nikada neće odvratiti ljude”, kazao je Hermann Pfitzenreiter.
“Za ono što vidite na fotografijama (našeg prelaska) ne postoje riječi. Nismo mogli vjerovati da se to događa, bila je to potpuna ekstaza, nezamislivo”.
Nije to takva ograda
Mađare koji su pomogli u padu željezne zavjese, međutim, vrijeđa povlačenje paralela njihove granice i željezne zavjese.
Arpad Bella, koji je vodio graničnu postaju na prijelazu Sopron u kolovozu 1989. i imao pune ruke posla s Paneuropskom piknikom, kazao je da se “mogao suprotstaviti i riskirati da dođe do nasilja ili ih sve pustiti i suočiti se s posljedicama”.
Odlučio je ovo drugo. “Svima nam je bilo muka od te zadaće.. zapravo, samo smo željeli da odu”.
Na kraju je izbjegao posljedice jer je njegov šef čekao odluku šefa mađarskih graničnih službi, koji je čekao ministra vanjskih poslova, koji je čekao premijera, koji je pak čekao Gorbačova.
“Svi su čekali, a onda su u rujnu granice službeno otvorene i svi su slobodno mogli otići na Zapad”.
“Napravili smo to radi europskog jedinstva. A ovo što se danas radi služi očuvanju tog jedinstva. U potpunosti podržavam politiku Viktora Orbana”, rekao je.
Laszlo Magas koji je organizirao Paneuropski piknik 1989. kaže kako ondašnja i današnja situacija nemaju nikakve poveznice.
“Bilo je anakrono imati dvije Njemačke…Pomagali smo toj naciji. Ovo danas je potpuno drukčije. Nemojmo to miješati s ogradom koju smo morali izgraditi zbog golemog broja migranata”.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter|Facebook | Instagram.
