U malenoj prostoriji sa školskom pločom i izvezenim zavjesama, učenica prvog razreda Danja pažljivo prati nastavu. U toj seoskoj školi s 36 učenika, ona je jedna od 13 udomljene djece.

“Posvajanjem su ova škola i selo preživjeli”, kaže ravnatelj Genadij Čistjakov, koji kao i mnogi Rusi za udomljenje koristi termin ‘posvajanje’.

“Da nema te djece, bili bi zatvoreni”.

Udomljena djeca nisu udahnula život samo u Čistajkovljevu selu Brodiju, 500 kilometara sjeverno od Moskve, nego i brojnim drugim ruralnim zajednicama koje nestaju zbog iseljavanja i starenja stanovništva.

“Ljudi odlaze s djecom, što dovodi do zatvaranja škola. Ostaju samo umirovljenici”, kaže Vera Galindabajeva, sociologinja Ruske akademije znanosti. “S vremenom takva sela nestaju”.

U područjima s kronično visokom stopom nezaposlenosti, poput one u kojoj se nalazi Brodi, naknada za udomljenje djeteta nije nezanemariva i iznosi 6000 rubalja mjesečno (oko 700 kuna).

Zatvoreno 22 tisuće seoskih škola

Mještani u nekim selima našli su spasonosno rješenje – udomiti veći broj djece u isto vrijeme. Time sprječavaju zatvaranje škola i nastavnicima osiguravaju radno mjesto.

Galindabajeva smatra da su stotine sela uspjele izbjeći “optimizaciju”, eufemizam kojim se ruska vlada služi za zatvaranje škola i domova zdravlja koji nisu nužni.

Rusija je izgubila pet milijuna stanovnika od 1991. godine. Demografsku krizu pogoršao je ekonomski bolan raspad SSSR-a.

Unatoč demografskim inicijativama, poput financijskih poticaja za više od jednog djeteta u obitelji, populacija je u prvih šest mjeseci ove godine pala za još 68.000 stanovnika.

Neki veliki gradovi, posebno Moskva, bujaju, ali su sela izuzetno teško pogođena demografskim kolapsom. Od 26.000 škola zatvorenih u zadnjih 20 godina, 22 tisuće je seoskih. Okrug Mošenskoj, u kojem je selo Brodi, nekoć je imalo 15 škola. Sada ih je tri.

Ali uz dječju ciku i vrisku, Brodi je u oštroj suprotnosti sa okolnim selima duhovima. Ravnatelj Čistjakov ne dvoji da je to zbog masovnog udomljavanja.

“Ako je škola otvorena, selo živi. A država podupire ljude koji brinu o siročadi i nije im se sila iseliti u potrazi za poslom”, kaže.

Aranžman odgovara i djeci koja bi inače odrastala u državnim institucijama.

Manjak učitelja

Učiteljica povijesti Jekaterina Solovjova sa suprugom, sportskim instruktorom, od 1998. udomila je jedanaestero djece u Brodiju.

“Na rođendan mi je kuća puna”, pripovijeda i pokazuje fotografije iz obiteljskog albuma.

Danja, djevojčica s početka priče, živi s njima. U domaćinstvu trenutno imaju još troje udomljene djece i biološkog sina.

Solovjova (52) kaže da je velika obitelj način života, a ne bešćutna strategija za očuvanje radnog mjesta u školi. “Sve su to moja djeca”.

Brodi je preživio demografsku krizu, ali suočen je s drugim izazovom – nedostaje mu novi naraštaj učitelja.

“U selu nema mladih učitelja. Škola će raditi dok postojeći ne odu u mirovinu”, predviđa sociologinja Galindabajeva.

A to još jednom ukazuje na korijen problema. “Nema radnih mjesta pa mladi odlaze”, kaže Čistjakov.

Obitelj Solovjov dokazuje trend. Troje njihove djece i sedmero udomljene napustilo je selo u potrazi za poslom.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.