Španjolske vlasti kažu imaju razloga za optimizam. Nakon teških tjedana koji su tu zemlju stavili uz bok Italiji na vrh crne statistike po smrtnosti od koronavirusa, jučer objavljena brojka od 674 umrlih u jednom danu, najniža je od početka epidemije, broj pada već nekoliko dana za redom.

Sigurnosne mjere ipak su produljene za još dva tjedna, a premijer Pedro Sanchez, u televizijskom obraćanju naciji izjavio je kako Europa rođena na lekcijama naučenim nakon Drugoga svjetskog rata, sada mora naučiti lekciju iz prve globalne pandemije novog doba koja je snažno pogodila europski kontinent. Tvrdi da Španjolska neće odustati od euroobveznica jer dug i udar na javne financije koji je kontinent doživio, moraju biti podijeljeni. Istodobno Sanchez je jučer u otvorenom pismu pozvao lidere članica zemalja Europske unije na stvaranje novog Marshallovog plana kako bi se stimuliralo ponovno pokretanje europske ekonomije nakon pandemije. Sanchez tvrdi kako, iako hvale vrijedne, dosadašnje europske inicijative nisu dostatne jer je Europa je suočena s krizom koja prijeti njezinim temeljima. „Moramo uspostaviti ratnu ekonomiju, inicirati otpornost, rekonstrukciju i ekonomski oporavak, a kako bismo to napravili moramo mobilizirati vrlo značajne resurse kroz plan koji smo nazvali novim Marshallovim planom, a on zahtijeva potporu svih članica EU“ piše Sanchez i dodaje: „Pukotine između sjevera i juga trebaju se izbjeći, nitko ne smije biti ostavljen da se brani sam. Ovo su iznimno teška vremena koja traže hrabre odluke. Milijuni Europljana vjeruju u projekt Unije i ne smijemo ih razočarati. Dajmo im razloga da nam nastave vjerovati. Sada ili nikada, jer u pitanju je budućnost Europe.“

U „Svijetu u doba korone“, nastavljamo analize s međunarodnim ekspertima, a o situaciji u Španjolskoj i Europi razgovaramo s Ignaciom Molinom, analitičarem Kraljevskog instituta za strateške i međunarodne studije Elcano iz Madrida.

Statistike u Španjolskoj bude nadu, kakav okvir biste postavili za razumijevanje situacije oko javnozdravstvene krize u vašoj zemlji?

Situacija je i dalje teška. Nisam javnozdravstveni stručnjak, no u analizama treba gledati nekoliko stvari. Najpogođeniji dijelovi Španjolske su Madrid, Katalonija i dijelom Baskija. To su regije koje su najviše globalizirane, najviše povezane sa svijetom. Sličan primjer je Italija sa svojim sjeverom ili SAD s New Yorkom, to nije nevažan podatak. Španjolski zdravstveni sustav s druge strane ima dobar ugled, imamo cijenjenu primarnu zdravstvenu zaštitu i specijaliste, a po statistikama Španjolci su među najdugovječnijim nacijama na svijetu. No, zbog mjera štednje koje smo morali provoditi nakon financijske i dužničke krize od 2008. do 2013., kao u svim perifernim zemljama eurozone, bili smo prisiljeni na oštre proračunske rezove upravo u područjima zdravstva, školstva, socijalne skrbi. Katalonija je pak imala svoj autohtoni primjer, jer tada je pod vlašću katalonskog predsjednika Artura Masa implementirala puno radikalnije mjere i rezove, a zdravstvo je pod ingerencijom regija. Zbog svega toga dogodila se erozija zdravstvenog sustava, no treba biti fer i reći da je po standardima sustav i dalje dobar. Problem je u ovom slučaju mislim jednak za sve države u Europskoj uniji, kao i na zapadu, a to je da nemamo sustave pripremljene za pandemije, dakle nemamo dovoljan broj kreveta, puno jedinica intenzivne skrbi. Zašto? Jer smo radili na kvalitetnim sustavima primarne zaštite i specijalističkog liječenja, tako da mislim da ne bi bilo fer suditi o otpornostima sustava u slučaju pandemije. Istina je, imali smo problem koordinacije u Španjolskoj, opskrbe maskama, respiratorima, ali jedan od glavnih razloga za potonje jest što uvelike ovisimo o Kini, naime gotovo 80 posto sanitarne opskrbe za bolnice uvozimo iz Kine. To je zajedničko svim državama EU, pa je i ta komponenta zanimljiva u ovoj krizi za dalje strateško razmišljanje o budućnosti i ovisnosti o Kini. Što se tiče izvanrednih mjera, ljudi su ih se držali, morali smo angažirati vojsku, vojne bolnice. Imali smo također iznimno tužne scene, pogotovo u staračkim domovima, gdje su neki ljudi bili napušteni ili ostavljeni bez nužne skrbi. No kada se sve zbroji, mislim da ćemo sada biti u situaciji u kojoj ljudi sve više misle o ekonomskim posljedicama i budućnosti, nego o upravljanju izvanrednom zdravstvenom krizom.

To će i opet, osim ekonomskog, biti i političko pitanje, ne samo za Španjolsku nego i za cijelu Europsku uniju. Europski jug nosi traumu iz 2008., financijske krize i mjera štednje. Ovaj put, situacija je drugačija, no već vidimo rascjepe i velike upitnike nad modelom za saniranje financijskih posljedica i europske solidarnosti, te razlike juga i sjevera…

Ovo je ključno raskrižje za Europu, veliki izazov za politički legitimitet i kredibilitet Europske unije u zemljama kao što su Italija i Španjolska. Nakon prvih dana nesnalaženja i usporenosti Europske komisije jer nema nadležnosti ni po pitanju zdravstva, niti izvanrednih mjera, koje su u domeni nacionalnih država, mislim da je fer reći da se čekalo jer se razumjelo da ovo neće samo biti ogroman zdravstveni nego i politički i ekonomski izazov. Sada Europska središnja banka radi na dobrom tragu, a Komisija traži ekonomske i političke resurse i mislim da je prilagodba moguća. Neslaganje je u Europskom vijeću. Ako usporedimo ovo sa situacijom 2008. onda je bilo jasno da je šok asimetričan, između juga i sjevera eurozone, dužnika i kreditora. Iako se ja s tim ne slažem, tada su oni do neke razine mogli govoriti o nečijoj odgovornosti, no sada je to jako teško. Nizozemska vlada, kao i dijelom njemačka, na početku su pokazale manjak empatije. Reakcija s juga je pak mogla biti opreznija. Empatija je razumijevanje nečije pozicije. Ako tražiš empatiju s juga, trebaš je i pokazati prema sjeveru u smislu da se mora razumijevati javno mnijenje na primjer u Nizozemskoj, koje je kritično po pitanju solidarnosti. Pitanje je pronalaženja kompromisa.

Može li se cjenjkati sa solidarnošću kada se svi bore s pandemijom i njezinim posljedicama, dakle mogu li se opet na stol stavljati uvjeti reformi, promjena obrazaca vođenja politika, što se znalo čuti i ovih dana iz nekih država članica? To u ovom slučaju ne zvuči nimalo solidarno…

Ideja uvjetovanosti ili neke Trojke za spašavanje država i slanja ljudi u crnom koji bi trebali odlučiti kakvu vrstu strukturalnih reformi moraš provoditi kao onaj koji se zadužuje kako bi tako ušao u kreditni aranžman bilo s EU ili MMF-om, takvo što bi bilo jako loše za politički legitimitet Europske unije. Španjolska vlada u ovom će biti konstruktivna, ali svi politički lideri moraju naći kompromis. Iznimno je važno biti jako oprezan s narativom ovakve vrste solidarnosti. Svatko tko prima novac je dužnik, bilo kroz euroobveznice, Europski stabilizacijski mehanizam ili zajam, te će na koncu morati otplatiti taj novac, no narativ i uvjeti tih zaduživanja moraju biti pozitivni, a ne narativi uvjetovanja koje smo gledali u Grčkoj prije desetak godina. Tu je i politička dimenzija. U Španjolskoj je javno mnijenje dominantno proeuropsko, u Italiji je situacija drugačija. Euroskeptični Pokret pet zvijezda je u vladi koja je jako slaba, a ključna oporbena stranka koja ima jako dobar rejting je desničarska Salvinijeva Liga. To je velika razlika i mislim da Sanchez ima puno bolju poziciju za razliku od Contea koji mora biti jako obziran oko stava u Europskom vijeću.

No i u ovom slučaju, koliko god je drugačiji od onog prije desetak godina, na površinu izbijaju s jedne strane stereotipi, poput 2008., kada se hranio narativ o „lijenim Grcima“ ili južnjacima, a s druge se pak i o pandemiji razgovara sa svojevrsnog kulturološkog aspekta, ističe se način života na jugu koji je prisniji za razliku od sjevera gdje je tzv. socijalna distanciranost način života. Kako o ovoj situaciji razmišljati kroz tu prizmu? Kako izbjeći taj narativ u raspravi o pandemiji, saniranju ekonomskih posljedica?

Ovo je odlično pitanje. Ne možete kriviti ljude što se grle, što im je kultura života bliskost i s djecom i sa starijima. Tu je i pitanje stanovanja, na jugu puno ljudi živi u stanovima, u svakodnevnom životu puno je više i fizičkih i međugeneracijskih kontakata sa susjedima, djedovima, bakama. Ta bliskost vjerojatno je imala utjecaja i na pandemiju, ali u ovom pitanju to je jako veliki izazov.

Još jedno od važnih pitanja za budućnost Europske unije jest očuvanje vladavine prava i demokratskih principa. Španjolska je jedna od 13 država članica EU potpisnica izjave u kojoj se izražava zabrinutost od mogućeg rizika kršenja tih temeljnih principa Unije zbog usvajanja određenih izvanrednih mjera. Izjava je objavljena nakon usvajanja zakona u Mađarskoj u kojoj premijer Orban dobiva potpunu kontrolu. Postoje li u tom smislu i politički rizici za Španjolsku?

Vrlo je zanimljivo što ovo pitanje postavljate iz Hrvatske iako je možda razumljivo da se Hrvatska nije očitovala jer kao predsjedavajuća Vijeća Europske unije ima ulogu tzv. nepristranog medijatora, no, u svakom slučaju veliko je iznenađenje da među potpisnicima ovog pisma nema nijedne države koja je pristupila EU nakon velikog vala proširenja 2004. Osim zemalja tzv. Višegradske skupine, nema ni baltičkih država, nema Slovenije. Austrija pretpostavljam nije potpisala zbog dobrih odnosa Mađarskom, ne znam. To je u svakom slučaju važna izjava i važno pitanje, te bi bilo dobro da su zemlje srednje i istočne Europe unutra. U slučaju Španjolske mislim da nema velikih razloga za zabrinutost oko erozije kvalitete demokracije. No, moramo biti oprezni. U izvanrednoj situaciji recimo, novinari su kritizirali vladu, jer se sva pitanja vladi na press-konferencijama na neki način filtriraju iz razloga što smo u karanteni, konferencije su virtualne, pa pitanja koja postavljaju novinari filtrira premijerov glasnogovornik. Dakle, prvo moramo misliti na transparentnost informiranja. Drugi razlog za zabrinutost ima veze s privatnošću. U nekom trenutku doći će do implementacije izlazne strategije, koja bi mogla biti vezana za neku aplikaciju u našim telefonima koja bi nam na neki način davala imunitet. Ako gledate što se zbiva u Kini, to je nešto oko čega bi Europljani trebali biti zabrinuti.

Do pojave koronavirusa, Španjolska je imala ciklus neuspjelih izbora i na koncu dobila manjinsku vladu. Kako će se pandemija reflektirati na političku situaciju?

Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju stabilnost, iako popularnost svih stranaka pada, poredak je i dalje isti i podrška Sanchezovim socijalistima je najveća. Isto tako, oni koji su podupirali vladu i dalje je podupiru, oni koji je nisu podupirali i dalje je ne podupiru. Javnost, ali i sve političke stranke podržavaju izvanredne mjere, no postoje kritike i vjerujem da ćemo za nekoliko tjedana imati puno polariziraniju situaciju, u kojoj će opozicija kritizirati vladu npr. zbog manjka koordinacije, no u svakom slučaju više zbog ekonomije, nego zbog izvanredne situacije i zdravstva. Iako će zbog izvanrednog stanja proračunske mjere poduprijeti opozicija, naša politička scena oduvijek je polarizirana i konfrontacijska, tako da je moja prognoza stabilnost u polarizaciji i konfrontaciji. No mislim da će se Sanchez s tim nositi, iako ima manjinsku vladu s Podemosom, njegova je baza sada kompaktna, nema razloga za misliti kako će glasači Socijalista i Podemosa napustiti svoje stranke u izvanrednoj situaciji.

Kao i u brojnim drugim državama, zbog krize sve je veći broj nezaposlenih, a španjolsko ministarstvo rada objavilo je kako se rekordan broj ljudi prijavljuje za naknade, hoće li država to izdržati, obzirom na dosadašnju lošu statistiku?

Ako gledate da je nakon šest godina uzastopnog ekonomskog rasta stopa nezaposlenosti u Španjolskoj bila 14 posto to je i dalje iznimno visoka brojka. Kada uspoređujemo statistiku ožujka prošle godine s istim mjesecom ove, čini mi se da se brojka udvostručila. Vlada je odmah reagirala, ali za to ćemo trebati veliku potporu Unije iz paketa namijenjenog za pomoć nezaposlenima, malim i srednjim poduzećima, mora se učiniti sve kako bismo spriječili socijalne nemire. Za razliku od onoga što se politički događalo 2008., sada je ključna stranka koja se borila protiv mjera štednje, lijevi Podemos, dio vlasti. Oni su se tada borili za nezaposlene, ljude koje je pogodila kriza i sada će se nositi s ovom situacijom. Sjećate se i pokreta „Indignadosa“, širokog društvenog pokreta protiv mjera štednje, nakon kojeg je Podemos na velika vrata ušao u politiku.

Možemo li sada imati indignadose s desna?

Nemam još jasan odgovor na to, ne samo za Španjolsku, nego i za druge europske države. U Španjolskoj je desna stranka Vox dosegla 15 posto, ali oni su se kao nacionalistički bivši glasači konzervativne stranke, uzdigli oko katalonske krize i migracija. Ova kriza nema takve elemente, možda reakcija na izvanrednu zdravstvenu situaciju, odnosno njezine ekonomske posljedice bude takva da ljudi shvate da kada imate ozbiljne probleme populisti nisu odgovor, možda se vrate tradicionalnim strankama. To još ne znamo i odgovor nije lak. Iako za sada, ne predviđam pokret indignadosa s desna.

Jedno od ključnih pitanja u Španjolskoj bilo je pitanje Katalonije. Prije koji dan vidjeli smo da je katalonska vlada nakon dugo oklijevanja i kritika unutar Katalonije za sporost oko odgovora na krizu, tražila hitnu pomoć španjolske vojske i uspostavu mobilnih bolnica, jer su zdravstveni kapaciteti dosegli maksimum. Hoće li i kako ova kriza utjecati na tu temu koja je okupirala i Španjolsku i Europu?

Nakon tri godine teških rasprava oko Katalonije u ovom trenutku to nije tema. No, katalonsko vodstvo i dalje je radikalno, podupire ga radikalna baza, no mislim da će u kvantitativnom trendu erodirati i kredibilitet zagovornika neovisnosti će patiti. Prije deset godina kritika je bila da Madrid krade Barcelonu, a sada da je ubija. Kao što sam ranije spomenuo, ondašnja katalonska vlada sama je uvodila radikalne rezove pogotovo u zdravstvu. Ne samo u Španjolskoj, nego i u mnogim drugim zemljama imate probleme upravljanja krizom i to nije razlog ubijanja pojedinih regija. Čini mi se da većina Katalonaca sada misli da nije vrijeme za političku radikalizaciju, jer ova situacija zahtjeva umjereni pristup.

Španjolska ekonomija uvelike ovisi o turizmu koji je najpogođeniji ovom krizom. Prošle godine 85 milijuna turista posjetilo je Španjolsku. Kakve su mjere poduzete i kakva su očekivanja?

To je najveći razlog zabrinutosti za španjolsku ekonomiju. Zašto? Jer ako ste u Njemačkoj, patit ćete, unutarnja potražnja će pasti, nećete izvoziti, no imate industriju, solidni ste i možete proizvode prodavati u svim dijelovima svijeta, možete se adaptirati na situaciju. No kada ovisite o turizmu, koji se bazira na putovanjima, a prvi udar ove krize bio je na slobodu kretanja, nema više putovanja, imamo veliki problem. Turizam je gotovo 14 posto našeg BDP-a, isto toliko posto populacije radi u turističkom sektoru, a ljeto je pred vratima. Ova godina je izgubljena što se tiče sezone, što znači da ćete morati transferirati veliku količinu novca ljudima koji su bili zaposleni u toj golemoj industriji, od hotela, restorana na dalje i morat ćete organizirati nekakav novi sistem za budućnost. Sustav u kojem će ljudi opet imati povjerenja u putovanja u strane zemlje. To neće biti kratkoročan, nego srednjoročan, čak i dugoročan trend i pitanje promjene ponašanja potrošača, putnika, turista. To je veliki izazov i opasnost za španjolsku ekonomiju. Vlada radi na izlaznoj strategiji i pokušava koordinirati stvari s Europskom unijom i Svjetskom turističkom organizacijom, čije je sjedište upravo u Madridu, da se s jedne strane dobiju sredstva, a s druge da se napravi neka vrsta sustava u kojem bi se koristile nove tehnologije, aplikacije s nekom vrstom akreditiva o imunitetu za putovanja, kako bi olakšali oporavak turizma u budućnosti. Ova godina preživjet će se uz potpore što će biti iznimno skupo. Za sve zemlje koje ovise o turizmu, tako i za Hrvatsku, ovo će biti strašno ljeto.